Miljenko Žuborski
Miljenko Popović - Žuborski, (Beograd, 1938 — Beograd, 19. mart 2020), bio je srpski književnik.[1] Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na odseku za psihologiju. Radio je deset godina kao profesor psihologije u Hemijskoj školi[2] u Beogradu. Bio je član je Udruženja književnika Srbije[3] od 1966. godine, a pisanjem se bavio još od studentskih dana. Objavio je brojne knjige poezije i proze za koje je nebrojeno puta nagrađivan. Za prvu zbirku pesama „Knjiga žalbe“ koju je objavio 1970. godine dobio je Srebrnu sirenu u Budvi na Jugoslovenskom festivalu satire i humora. Ljuba Moljac je zasmejavao tekstovima koje je napisao Miljenko Žuborski. Poznat је po tome što je pisao za humorističko-satirični časopis „Jež“.[4] Danas periodično objavljuje tekstove u raznim listovima i časopisima. Od 2003. u dnevnim novinama Blic svake subote objavljivao je po 2 pesme i 10 aforizama. Pored pisanja bavio se i kabaretskim nastupima, komponovanjem muzike za svoje stihove, te bio autor i izvođač svojih pesama na raznim medijima.
Miljenko Žuborski | |
---|---|
Datum rođenja | 1938. |
Mesto rođenja | Beograd![]() |
Datum smrti | 19. mart 2020.81/82 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd![]() |
Zanimanje | književnik |
Uticao na | Ljubu Moljca |
Najvažnija dela | Knjiga žalbe |
Nagrade | Srebrna sirena |
DelaУреди
- Knjiga žalbe (1970)
- Ole, vole (1977)
- Cirkus zvani cirkus (1978)
- Ooo ruk srce (1981)
- Ugovor sa đavolom (1983)
- Devojska koja mrda ušima (1986)
- Zezopis od zverinjaka (1991)
- Svatovi (1995)
- Životopis (1996)
- Povest o caru pernatom (1996)
- Žubor (1996)
- Rečnik (2000)
- Spomenik od zaborava (2004)
- Na pograšnoj strani motke (2006)
- Mastilo od kiše (2006)
- Na pograšnoj strani motke (2008)
- Živa bića u kući od pića (2009)
- Živa bića u kući od pića (2009)
- Rastanak sa praznom flašom (2010)