Opipramol (Insidon, Pramolan, Ensidon, Oprimol) je antidepresiv i anksiolitik koji se koristi u nizu Evropskih zemalja.[1][2] Mada je on član porodice tricikličnih antidepresanata, primarni mehanizam dejstva se znatno razlikuje.[2] On nije inhibitor preuzimanja nego deluje kao agonist sigma receptora, pored drugih osovina.[2]

Opipramol
IUPAC ime
4-[3-(5H-dibenz[b,f]azepin- 5-yl)propyl]-1-piperazinethanol
Klinički podaci
Način primeneOral
Pravni status
Pravni status
  • ℞ (Prescription only)
Identifikatori
CAS broj315-72-0 ДаY
ATC kodN06AA05 (WHO)
PubChemCID 9417
ChemSpider9046 ДаY
KEGGD08297 ДаY
ChEMBLCHEMBL370753 ДаY
Hemijski podaci
FormulaC23H29N3O
Molarna masa363.496 g/mol
  • OCCN1CCN(CC1)CCCN4c2ccccc2\C=C/c3ccccc34
  • InChI=1S/C23H29N3O/c27-19-18-25-16-14-24(15-17-25)12-5-13-26-22-8-3-1-6-20(22)10-11-21-7-2-4-9-23(21)26/h1-4,6-11,27H,5,12-19H2 ДаY
  • Key:YNZFUWZUGRBMHL-UHFFFAOYSA-N ДаY

Indikacije уреди

Opipramol se tipično koristi u lečenju generalizovanog anksioznog poremećaja.[1] Njegovo dejstvo postaje uočljivo nakon 1-2 nedelje hronične upotrebe. Na početku primene, opipramol ima znatno sedativno dejstvo usled njegovih antihistaminskih osobina, ali taj efekat postaje manje promenentan sa vremenom.

Reference уреди

  1. ^ а б Möller HJ, Volz HP, Reimann IW, Stoll KD (2001). „Opipramol for the treatment of generalized anxiety disorder: a placebo-controlled trial including an alprazolam-treated group”. Journal of Clinical Psychopharmacology. 21 (1): 59—65. PMID 11199949. doi:10.1097/00004714-200102000-00011. 
  2. ^ а б в Müller WE, Siebert B, Holoubek G, Gentsch C (2004). „Neuropharmacology of the anxiolytic drug opipramol, a sigma site ligand”. Pharmacopsychiatry. 37 Suppl 3: S189—97. PMID 15547785. doi:10.1055/s-2004-832677. 

Spoljašnje veze уреди

  Mediji vezani za članak Opipramol na Vikimedijinoj ostavi


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).