Prostaciklin (PGI2) je član familije lipidnih molekula poznatih kao eikozanoidi.

Prostaciklin
IUPAC ime
(Z)-5-[(4R,5R)-5-hydroxy-4-((S,E)-3-hydroxyoct-1-enyl)hexahydro-2H-cyclopenta[b]furan-2-ylidene]pentanoic acid
Identifikatori
CAS broj35121-78-9 ДаY
ATC kodB01AC09 (WHO)
PubChemCID 114805
DrugBankAPRD00949
ChEMBLCHEMBL962 ДаY
Hemijski podaci
FormulaC20H32O5
Molarna masa352.465 g/mol
  • OC(=O)CCC\C=C1\C[C@@H]2[C@@H](/C=C/[C@@H](O)CCCCC)[C@H](O)C[C@@H]2O1

Kao lek, on je takođe poznat kao "epoprostenol". Ovi termini često imaju sinonimno značenje.[1]

Produkcija уреди

 
Sinteza eikozanoida. (Prostaciklin je na dnu.)

Prostaciklin proizvode ćelije endotela iz prostaglandina H2 (PGH2) dejstvom enzima prostaciklin sintaze. Mada se prostaciklin smatra nezavisnim posrednikom, on se naziva PGI2 (prostaglandin I2) u eikozanoidnoj nomenklaturi, i on je član prostanoida (zajedno sa prostaglandinima i tromboksanom).

Serija-3 prostaglandina PGH3 takođe sledi put prostaciklinske sintaze.[2] Termin 'prostaciklin' bez supskripta se obično odnosi na PGI2. PGI2 je izveden iz ω-6 arahidonske kiseline. PGI3 nastaje iz ω-3 EPA.

Funkcija уреди

Prostaciklin (PGI2) prvenstveno sprečava formiranje trombocitnih ugrušaka koji učestvuju u hemostazi (delu procesa formiranja ugrušaka krvi). On deluje putem inhibicije aktivacije trombocita[3]. On je takođe efektivan vazodilatator. Prostaciklinove interakcije su u kontrastu sa tromboksanom (TXA2), koji je takođe eikozanoid, i snažno upućuju na mehanizam od kardiovaskularne homeostaze između ova dva hormona u pogledu vaskularnih oštećenja.

Degradacija уреди

Prostaciklin, koji ima polu-život od nekoliko sekundi, se razlaže u 6-keto-PGF1, koji je znatno slabiji vazodilatator.

Farmakologija уреди

Sintetički analozi prostaciklina (iloprost, cisaprost) se koriste intravenozno, supkutano i putem inhalacije:

Vidi još уреди

Reference уреди

  1. ^ Kermode J, Butt W, Shann F (1991). „Comparison between prostaglandin E1 and epoprostenol (prostacyclin) in infants after heart surgery”. British heart journal. 66 (2): 175—8. PMC 1024613 . PMID 1883670. doi:10.1136/hrt.66.2.175. 
  2. ^ Fischer S, Weber PC (1985). „Thromboxane (TX)A3 and prostaglandin (PG)I3 are formed in man after dietary eicosapentaenoic acid: identification and quantification by capillary gas chromatography-electron impact mass spectrometry”. Biomed. Mass Spectrom. 12 (9): 470—6. PMID 2996649. doi:10.1002/bms.1200120905. 
  3. ^ Jon Aster MD; Vinay Kumar MBBS MD FRCPath; Abul K. Abbas MBBS; Nelson Fausto MD (2009). Robbins & Cotran Pathologic Basis of Disease: With STUDENT CONSULT Online Access. Philadelphia: Saunders. ISBN 1-4160-3121-9. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).