Samoubilačka inhibicija

forma ireverzibilne enzimske inhibicije

U biohemiji, samoubilačka inhibicija, takođe poznata kao samoubilačka inaktivacija ili na mehanizamu bazirana inhibicija, ireverzibilna je forma enzimske inhibicije do koje dolazi kad se enzim veže za supstratni analog i formira ireverzibilni kompleks sa njim putem kovalentne veze tokom "normalne" katalitičke reakcije. Inhibitor se vezuje za aktivno mesto gde biva modifikovan enzimom da proizvede reaktivnu grupu, koja ireverzibilno reaguje i formira stabilni kompleks inhibitora i enzima. Obično u reakciji učestvuje prostetička grupa ili koenzim, koja formira elektrofilna alfa i beta nezasićena karbonilna jedinjenja i imine.

Primeri уреди

Neki od kliničkih primera samoubistvenih inhibitora su:

Racionalni dizajn lekova уреди

Samoubilački inhibitori se koriste u "racionalnom dizajnu lekova", gde se radi na kreiranju novog supstrat, na bazi već poznatog mehanizma i supstrata. Glavni cilj ovog pristupa je kreiranje supstrata koji nisu reaktivni dok se ne nađu u aktivnom mestu enzima, i koji su isto tako veoma specifični. Prednost lekova razvijenih na ovaj način je da proizvode mali broj nuspojava.

Reference уреди

  1. ^ Fowler, Joanna S. (1977). „2-Methyl-3-butyn-2-ol as an acetylene precursor in the Mannich reaction. A new synthesis of suicide inactivators of monoamine oxidase”. The Journal of Organic Chemistry. 42 (15): 2637—7. PMID 874623. doi:10.1021/jo00435a026.