Roditeljstvo je fenomen koji poznaje svako društvo, univerzalno i nezamenljivo. Autori[1] [2] navode da se u litaraturi koriste različiti termini koji objašnjavaju postupanje roditelja sa decom: vaspitni stavovi, vaspitni stilovi, vaspitni postupci roditelja itd. Pod vaspitnim stilom roditelja podrazumeva se relativno dosledan način ponašanja roditelja, a kroz te postupke roditelja se uspostavljaju odnosi sa decom.

Vaspitni stilovi roditelja уреди

Vaspitni stav počinje vrlo rano da se formira i proteže se kroz celo detinjstvo i mladost osobe[1] . U našim istraživanjima i dalje dominira Šeferov dvodimenzionalni model vaspitnih stavova roditelja: afektivne i kontrolne[3]. Afektivna dimenzija predstavlja emocionalni odnos roditelja prema detetu i ima dva ekstrema: toplo i hladno vaspitanje, dimenzija kontrole pokazuje dozvoljenu psihičku i fizičku slobodu i samostalnost deteta, a njeni polovi su popustljivo i ograničavajuće vaspitanje [1]. Kombinacijom ovih ekstremnih tačaka afektivne dimenzije i dimenzije kontrole mogu se dobiti:

  1. toplo-popustljiv,
  2. toplo-ograničavajući,
  3. hladno-popustljiv
  4. hladno-ograničavajući vaspitni stil roditelja [4]

Pomenute dimenzije kreiraju vaspitne stilove roditelja[5]. D. Bomrajnd oslanjajući se na Šeferov model definisala je tri osnovna tipa odnosa roditelj-dete: autoritarni, autoritativni, permisivni[4] . Neki autori dodaju na ova osnovna tri tipa odnosa i zanemarujući stil roditeljskog vaspitanja[6]. Autoritarni (krut, strog) vaspitni stil podrazumeva visoko izraženu kontrolu od strane roditelja, njihovo strogo i nadmoćno ponašanje, dok se od dece očekuje poslušnost, roditelj vidi poslušnost kao vrlinu i preferira kažnjavanje, kada se detetove akcije ili verovanja ne podudaraju sa onim što on misli da je ispravno ponašanje, odgovara hladno-ograničavajućem vaspitnom stavu iz Šeferovog modela[1]. Autoritativni (demokratski, dosledan) vaspitni stil odgovara toplo-ograničavajućem vaspitnom stavu, karakteriše roditelje koji ohrabruju verbalnu komunikaciju i inicijativu deteta, kontrola je relativno visoka ali razumno prilagođena uzarstu deteta, primenjuju čvrstu kontrolu nad detetom i postavljaju jasne zahteve i granice ponašanja [7]. Permisivan (prepopustljiv) stil imaju roditelji koji postavljaju niske zahteve uz slabu kontrolu, uz visok nivo topline i podrške, pri tome se svaki detetov zahtev zadovoljava [8]. Permisivan stil odgovara toplo-popustljivom stavu iz Šeferovog modela. Indiferentan stav (zanemarujući) podrazumeva potpunu nebrigu o detetu, dete je prepušteno samom sebi jer mu nedostaju pravila i toplina porodičnog doma. Prisutno je emocionalno zanemarivanje deteta kao posledica toga što su jedan ili oba roditelja često odsutni od kuće ili preokupirani nečim drugim – radom, siromaštvom, sticanjem dobara, alkoholizmom, razvodom ili bolešću[9]. Odgovara hladno-popustljivom vaspitnom stavu. Posebno negativni po dete su vaspitni stilovi koji se karakterišu odbacivanjem, izbegavanjem, preteranim zahtevima i preteranom zaštitom - poželjni su saradnja, prihvatanje, poštovanje prava deteta i umerena sloboda[10]. Uspešno roditeljstvo zahteva veliku fleksibilnost i sposobnost da se prepoznaju zadaci koji su promenljivi u odnosu na uzrast i nivo razvoja deteta [11].

Dosadašnja istraživanja na temu roditeljskih vaspitnih stilova уреди

Dosadašnja istraživanja na temu roditeljskih vaspitnih stilova i stavova, pokazala su da postoji povezanost ove dimenzije sa drugim dimenzijama ličnosti. Ispitivana je povezanost obrazaca afektivne vezanosti Архивирано на сајту Wayback Machine (11. април 2019) roditelja sa procenama njihovih vaspitnih stilova od strane vlastite dece[12]. Rezulati su pokazali da postoji veza između kvaliteta partnerske afektivne veze i vaspitnog stila roditelja. Dalje, istraživanja analiziraju optimalni vaspitni stil za razvoj darovitosti. Topao i prihvatajući vaspitni stav roditelja pokazao se povezanim sa visokim stepenom ostvarenosti detetovih potencijala[13]. Vaspitni stil majke značajniji je nego vaspitni stil oca za objašnjenje interpersonalne orijentacije mlade osobe[1]. Jedna doktorska diseratacija bavi se povezanošću vaspitnog stila roditelja, funkcionalnosti porodice i stresa roditeljske uloge. Dolazi do zaključka da funkcionalni ili disfunkcionalni porodični odnosi, kao i postojanje ili nepostojanje doživljaja stresa roditeljske uloge u velikoj meri određuju vaspitni stil [14]. Sprovodi se istraživanje koje meri uticaj između vaspitnog stila roditelja i uspeha mlađih adolescenata u školi. Rezultati su pokazali da je na prvom mestu premisivan vaspitni stil u kombinaciji sa toplim vaspitanjem, na drugom autoritarni vaspitni stil sa toplim vaspitanjem i na trećem je autoritativni vaspitni stil[4]. Potvrđeno je veza između autoritativnog vaspitnog stila i školskog uspeha učenika, dok povezanost između zanemarujućeg vaspitnog stila i školskog uspeha odnosno autoritarnog vaspitnog stila i školskog uspeha adolescenata nije utvrđena[4]. Istraživanja pokazuju da zanemarujući vaspitni stil roditelja utiče na agresivno ponašanje adolescenta, dok veza između odbacujućeg i demokratskog vaspitnog stila i agresivnog ponašanja nije potvrđena[11].  Istraživanja su pokazala da postoji povezanost između stabilnosti samopoštovanja i vaspitnih stilova roditelja. Emocionalna toplina i prihvatanje od strane majke stvaraju uzajamni odnos poverenja koji je pogodan za razvoj visokog i stabilnog samovrednovanja tj. pozitivne i postojane slike o sebi, dok drugi ispitivani vaspitni stilovi – nedoslednost i prezaštićivanje majke nosi rizik za formiranje nestabilnih samoprocena[15]

Reference уреди

  1. ^ а б в г д Pavićević, M; Stojijković, S (2016). „Percipirani vaspitni stavovi roditelja kao prediktori interpersonalne orijentacije studenata”. Primenjena psihologija. 9(3): 293—311. 
  2. ^ Pelemiš, D (2017). „Vaspitni stil roditelja kao faktor opšteg uspeha učenika”. Pedagoška stavrnost. 63(1): 27—40. 
  3. ^ Pavićević, M; Petrović, D (2016). „Povezanost vaspitnih stavova roditelja i etnocentrizma roditelja”. Zbornik radova Filozofskog Fakulteta. 58(1): 375—397. 
  4. ^ а б в г Matejević, M; Stojković, J (2012). „Vaspitni stil roditelja i školski uspeh mlađih adolescenata”. Inovacije u nastavi. 25(2): 37—46. 
  5. ^ Zuković, Z; Ninković, S; Krstić, K (2015). „Vaspitni postupci roditelja iz ugla adolesecenata”. Psihološka istraživanja. 18(1): 125—143. 
  6. ^ Ilić, M (2008). „Stilovi porodičnog ponašanja”. Norma. 13(3): 9—28. 
  7. ^ Kompirović, T (2016). „Uticaj porodice na razvoj socijalnih kompetencija učenika (doktorska diseratcija)”. Filozofski Fakultet, Kosovska Mitrovica. 
  8. ^ Stanković Đorđević, M; Todorović, J (2011). „Kontekstualni model roditeljskih vaspitnih uticaja”. Nastava i vaspitanje. 60(3): 443—460. 
  9. ^ Opsenica Kostić, J (2012). Adolescenti i njihovi roditelji u svetlu PART teorije (doktorska disertacija). Niš: Filozofski Fakultet. 
  10. ^ Grijak, Đ; Mićević Karanović, S; Vukobrat, J (2018). Prepoznavanje nasilnog ponašanja kao osnova primarne prevencije nasilja u predškolskom uzrastu. Kikinda: Visoka škola strukovnih studija za obrazovanje vaspitača. 
  11. ^ а б Matejević, M; Knežević, J (2012). „Vaspitni stilovi roditelja i agresivno ponašanje adolescenata u školi.”. Godišnjak Učiteljskog fakulteta u Vranju. 3: 75—90. 
  12. ^ Stefanović Stanojević, T (2006). „Partnerska afektivna vazanost i vaspitni stilovi”. Godišnjak za psihologiju. 4(5): 71—90. 
  13. ^ Pekić, J (2012). „Vaspitni postupci roditelja kao činioci aktualizacije darovitosti”. Godišnjak Filozofskog Fakulteta u Novom Sadu. 37: 201—213. 
  14. ^ Vuković, S (2015). Vaspitni stil roditelja u kontekstu porodične funkcionalnosti i stresa roditeljske uloge (doktorska disertacija). Niš: Filozofski Fakultet. стр. 161. 
  15. ^ Todorović, J (2004). „Vaspitni stilovi u porodici i stabilnost samopoštovanja adolescenata”. Psihologija. 37(2): 183—193. 

Spoljašnje veze уреди

  1. Vaspitni stilovi roditelja
  2. Vaspitni stilovi roditelja
  3. Koji je vaš vaspitni stil?
  4. Roditeljstvo se uči. Архивирано на сајту Wayback Machine (11. април 2019)