Zalospiron
Zalospiron (WY-47,846) je selektivan parcijalni agonist 5-HT1A receptora iz azapironskhe hemijske klase.[1][2] Utvrđeno je da je efektivan u tretmanu anksioznosti i depresije u kliničkim ispitivanjima, ali da je visok udeo pacijenata napustio ispitivanje zbog nuspojava, te je razvoj prekinut.[3]
IUPAC ime | |
---|---|
(3aα,4α,4aβ,6aβ,7α,7aα)-heksahidro-2-(4-(4-(2-pirimidinil)-1-piperazinil)butil)-4,7-eteno-1H-ciklobut(f)izoindol-1,3(2H)-dion | |
Klinički podaci | |
Način primene | Oralno |
Pravni status | |
Pravni status |
|
Farmakokinetički podaci | |
Poluvreme eliminacije | 1-4 sata |
Identifikatori | |
CAS broj | 114298-18-9 |
ATC kod | none |
PubChem | CID 163925 |
IUPHAR/BPS | 58 |
UNII | 0449O95Z1J |
Hemijski podaci | |
Formula | C24H29N5O2 |
Molarna masa | 419,519 g/mol |
|
Reference
уреди- ^ Gleeson, S; Barrett, JE (1990). „5-HT1A agonist effects on punished responding of squirrel monkeys”. Pharmacology, Biochemistry, and Behavior. 37 (2): 335—7. PMID 1981937. doi:10.1016/0091-3057(90)90344-H.
- ^ Singh, A; Lucki, I (1993). „Antidepressant-like activity of compounds with varying efficacy at 5-HT1A receptors”. Neuropharmacology. 32 (4): 331—40. PMID 8497336. doi:10.1016/0028-3908(93)90153-T.
- ^ Rickels, K; Derivan, A; Kunz, N; Pallay, A; Schweizer, E (1996). „Zalospirone in major depression: a placebo-controlled multicenter study”. Journal of Clinical Psychopharmacology. 16 (3): 212—7. PMID 8784652. doi:10.1097/00004714-199606000-00004.