Teža depresijska epizoda

(преусмерено са Klinička depresija)

Teža depresijska epizoda (lat. Episodium depressivum, gradus majoris) spada u grupu poremećaja raspoloženja, unipolarni poremećaj.[1] Depresijski poremećaji podeljeni su (po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti) na: depresijsku epizodu, različitog intenziteta i kvaliteta — sa somatskim simptomima i sa psihotičnim simptomima; povratni depresijski poremećaj koji podrazumeva najmanje dve depresijske epizode koje razdvaja interval bez simptoma u trajanju od dva meseca i perzistentni depresijski poremećaj — distimiju.

Teža depresijska epizoda
Vinsent van Gog, koji je patio od depresije i izvršio samoubistvo, naslikao je ovu sliku 1890. god. koja opisuje čoveka u depresiji i beznađu
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostPsihijatrija, psihologija
MKB-10F32, F33
MKB-9-CM296
OMIM608516
DiseasesDB3589
MedlinePlus003213
eMedicinemed/532
Patient UKTeža depresijska epizoda
MeSHD003865

Depresivno raspoloženje okarakterisano je povlačenjem pacijenta u sebe, potištenošću, padom vitalnih nagonskih dinamizama, insomnijom, gubitkom apetita, pesimizmom, formalno usporenim misaonim tokom, osećajem beznađa i bespomoćnosti.[2][3][4]

Epidemiologija уреди

Oko 7—12% muškaraca i 20—25% žena pati od depresije u toku života. Nekoliko naučnih studija je utvrdilo statističke korelacije između depresije i nekih poljoprivrednih pesticida.[5][6]

Karakteristike različitih depresivnih poremećaja уреди

Poslednje dve decenije istraživanja sve više obraćaju pažnju na prepoznavanje takozvanih subsindromskih depresija koje ne ispunjavaju sve kriterijume za dijagnostiku depresivne epizode, a slične su stanjima koja su u prošlosti bila poznata kao "neurotska" ili "karakterološka" depresija. Pokazano je da subsindromska depresija izaziva značajan morbiditet, dovodi do psihosocijalne i radne onesposobljenosti i apsentizma i povećava ekonomsku cenu depresije.

Teška depresivna epizoda sa psihotičnim simptomima уреди

Depresija sa psihotičnim karakteristikama često je neprepoznata i nedijagnostikovana. Najčešće se radi o teškoj depresiji (lat. episodum depressivum, gradus majoris) sa HDRS skorom oko 30, pored psihotičnih simptoma (sumanute ideje i halucinacije, koje mogu, ali ne moraju biti u skladu sa osnovnim raspoloženjem. U kliničkoj slici često se viđaju poremećaji psihomotorike: agitacija ili retardacija, osećanje krivice i suicidalne ideacije i tendencije. Ovaj oblik depresije izaziva diferencijalno dijagnostičke probleme, naročito ako psihotični simptomi nisu saglasni raspoloženju, što, nažalost, u praksi često dovodi do neadekvatnog lečenja. Psihotične depresivne epizode najčešće su indikator suicidalnog rizika, što zahteva dodatnu brigu o pravilnosti tretmana.

Depresivna epizoda sa suicidalnim rizikom уреди

Dve trećine svih suicida izvršavaju depresivne osobe. Depresija povećava rizik od suicida, u poređenju sa opštom populacijom četiri puta, odnosno dvadeset puta kod osoba sa teškim oblicima depresije. Faktori rizika za suicid kod depresivnih osoba su:

Bipolarna depresija уреди

Oko 10% osoba sa depresijom tokom vremena će doživeti spontanu (neprovociranu antidepresivima) hipomaničnu ili maničnu epizodu i tada će biti redijagnostikovano u bipolarni poremećaj. Ova činjenica, zbog potpuno drugačijeg načina lečenja depresije u okviru bipolarnog poremećaja, naglašava potrebu da se pacijentu ili informantu postavi pitanje o periodu/periodima u životu sa povišenim raspoloženjem, hiperaktivnošću, smanjenom potrebom za spavanjem i drugim simptomima (hipo)manije.

Atipična depresija уреди

U MKB-10 pominje se samo uključujuća kategorija kod dijagnostičkih kriterijuma za "druge depresivne epizode". Ovde se ističe zbog teškoća u prepoznavanju. Naime pored smanjenja aktivnosti, osoba sa atipičnom depresijom ima povećanu potrebu za spavanjem, povećavaju se apetit i telesna težina, a žudnja za unosom ugljenih hidrata uobičajeni je simptom. Početak je obično u trećoj deceniji života.

Sezonska depresija (sezonski afektivni poremećaj) уреди

Karakteriše se, kao što ime sugeriše, sezonskim obrascem javljanja. Nove epizode depresije javljaju se u isto doba godine, mnogo češće zimi nego u letnjem periodu. Istraživanja pokazuju dad sezonskoj depresiji u najvećem broju slučajeva ne prethodi psihosocijalni stres, a između epizoda javljaju se pune remisije. Klinička slika, uz određene sličnosti depresiji i bipolarnim poremećajima, većim delom odgovara onoj kod atipične depresije.

Dijagnoza i simptomatologija depresije уреди

Ispravna dijagnoza neophodna je za koncipiranje plana lečenja. Pored poznavanja psihopatologije i dijagnostičkih kriterijuma, kliničar treba da sagleda pojavu simptoma u kontekstu bioloških, psiholoških i socijalnih faktora koji predisponiraju ili percipiraju nastanak poremećaja ili održavaju njegovo prisustvo. Dijagnoza se postavlja na osnovu podataka dobijenih od pacijenta, kliničke slike, kao i informacija dobijenih od bliskih osoba.

Psihijatrijska procena podrazumeva i rutinsku upotrebu skrining instrumenata za detekciju depresivnih simptoma. Jedan od najčešće korišćenih upitnika za detekciju simptoma i merenje težine depresivne epizode je upitnik o zdravlju pacijenta (The Patient Health Questionnaire - PHQ-9 ), u pitanju je upitnik samoprocene od 9 pitanja. Ukupni skor od 10 ili više sa velikom verovatnoćom ukazuje da se može postaviti dijagnoza depresivne epizode. Pored toga, ovaj upitnik sadrži i pitanja o eventualnoj suicidalnosti, a jedna od najvećih prednosti je što može biti popunjen i skorovan za vrlo kratko vreme (obično do tri minuta).

Najvažniji simptomi depresije su:

  • Promene raspoloženja tokom dana. Često je neraspoloženje najjače ujutro, da bi se tokom dana popravilo, ali može biti i obrnuto
  • Poremećen san, rano buđenje i ustajanje i isprekidano spavanje i san zbog brojnih misli koje „prolaze“ kroz glavu
  • Opšte usporavanje misaonog toka, govora i vitalnih funkcija
  • Osećaj zabrinutosti
  • Manjak energije
  • Nesposobnost uživanja
  • Slaba koncentracija
  • Zaboravnost
  • Pesimizam
  • Osećaj krivice
  • Samookrivljavanje i manjak samopouzdanja
  • Osećaj beznađa
  • Preokupiranost bolestima
  • Slab apetit i posledični gubitak težine
  • Oslabljen libido
Tabela 1. Osnovni principi lečenja depresije
Detaljna dijagnostička procena pacijenta
Procena suicidalnog rizika pri svakoj kontroli
Cilj lečenja je remisija - potpuno povlačenje simptoma i povratak na premorbidni nivo funkcionisanja
Glavne faze lečenja:
Praćenje odgovora na terapiju
Revizija dijagnoze i dosadašnjeg lečenja svake četiri nedelje ukoliko valjan odgovor na terapiju izostane

Dodatne skale za procenu depresije уреди

  • Hamiltonova skala za depresiju - Hamilton Depression Rating Scale (HDRS) - verzija od 17 pitanja
  • Montgomery-Åsberg Depression Rating scale (MADRS) - verzija od 10 pitanja

Faze i ciljevi u lečenju depresivnih osoba уреди

Precizno definisanje ishoda antidepresivne terapije i evaluacija njenih efekata značajni su, ne samo za istraživanja, nego i za svakodnevnu kliničku praksu. U okviru razmatranja ishoda antidepresivne terapije koriste se termini: remisija, terapijski odgovor (response), parcijalni terapijski odgovor (partial response), izostanak odgovora na terapiju (nonresponse), rezidualni simptomi, oporavak (recovery), relaps, recidiv i depresivni proboj (depressive breaktrough):

Remisija - podrazumeva stanje bez depresivnih simptoma, tzv. "normalnost". U istraživanjima remisija se najčešće definiše skorom manjim od 8 na HDRS, mada kod ovoh pacijenata mogu postojati rezidualni simptomi. U kliničkoj praksi remisija bi podrazumevala ne samo odsustvo depresivnih simptoma, nego i oporavak u kontekstu svakodnevnog funkcionisanja.

Terapijski odgovor - najčešće se definiše kao redukcija od najmanje 50% skora na HDRS, ili kao "mnogo bolje i znatno bolje" (Na skali globalnog psihičkog utiska - CGI ocena 1 i 2). Iako se radi o klinički značajnom poboljšanju, kod ovoh pacijenata rezidualni simptomi mogu biti veoma izraženi i bitno uticati na socijalno i profesionalno funkcionisanje.

Parcijalni terapijski odgovor - redukcija između 25 i 50% na HDRS, ili "minimalno poboljšanje" na CGI skali. Kod ovih pacijenata se često savetuje augmentacija (pojačavanje) započetog tretmana.

Izostanak odgovora - na primenjenu antidepresivnu terapiju (AD) - redukcija skora na HDRS za manje od 25%, ili ocena 4 ili više na CGI skali. Kod ovih pacijenata se preporučuje zamena AD.

Rezidualni simptomi - njima se u novije vreme poklanja sve više pažnje. Mogu obuhvatati:

  • Insomniju
  • Umor
  • Psihičku i somatsku anksioznost
  • Izraženu reaktivnost na psihosocijalne stresove
  • Pesimizam
  • Disforiju
  • Promene ličnosti (koje mogu i često bitno utiču na socijalno i profesionalno funkcionisanje)

Ipak, najveći značaj rezidualnih simptoma ogleda se u tome da njihovo prisustvo upućuje na visok rizik od relapsa ili pojave nove epizode poremećaja.

Oporavak od depresivne epizode - definicije ovakvog ishoda su nejasne, nekonzistentne, kako u odnosu na kriterijume koji se tiču simptomatologije (skor manji od graničnog na nekoj od skala, neispunjavanje dijagnostičkih kriterijuma operacionalizovanih sistema, ili odsustvo depresivnih simptoma), tako i u odnosu na trajanje (nakon kog vremenskog perioda se može reći da se pacijent "oporavio" od depresije). Jedna od mogućih definicija oporavka je: Odsustvo i neraspoloženja i redukovanog interesovanja, uz prisustvo ne više od tri preostala simptoma velike depresije tokom tri nedelje[7].

Relaps - Ponovno javljanje simptoma depresije u periodu kraćem od 9 meseci nakon akutnog odgovora na terapiju smatra se delom prethodne epizode depresivnog poremećaja

Recidiv - javljanje depresivnih simptoma nakon više od 9 meseci od oporavka od prethodne epizode - nova epizoda depresivnog poremećaja.

Farmakoterapija antidepresivima kod depresije уреди

Tabela 2. Početne i dnevne doze antidepresiva (AD)
Generički naziv Početna doza (mg/dan) Dnevna doza (mg/dan)
SSRI
Citalopram® 20 20-60
Escitalopram® 10 10-20
Sertalin® 50 50-200
Fluoksetin® 20 20-60
Paroksetin® 20 20-80
Fluvoksamin* 50-100 100-300
DNRI
Bupropion® 150 300-450
SNRI
Venlafaksin® 37.5 75-375
Desvenlafaksin® 50 50
Milancipran* 50 100-200
Duloksetin® 40-60 60-120
SARI
Trazodon® 150 150-600
Nefazodon* 50 150-300
NaSSA
Mirtazapin® 15 15-45
NaRI
Reboksetin* 4-8 8-10
TCA
Amitriptilin® 25-75 150-300
Klomipramin® 25-50 100-250
TETRACIKLIČNI - AD
Maprotilin® 25-75 100-225
Mianserin® 30-60 60-120
MAOI
REVERZIBILINI MAOB
Selegilin (transdermalni oblik)* 6 6-12
REVERZIBILNI MAOA
Maklobemid® 150-300 300-600
OSTALI AD
Tianeptin® 37.5 37.5
Agomelatin® 25 25-50

*-nije registrovan u našoj zemlji; ®-registrovan u našoj zemlji

Vidi još уреди

Reference уреди

  1. ^ DSM-IV”. Diagnostic and statistical manual of mental disorders. Washington, DC: American Psychiatric Association. 2000. ISBN 0-89042-025-4. 
  2. ^ Bech P, Rasmussen NA, Olsen LR, Noerholm V, Abildgaard W (2001). „The sensitivity and specificity of the Major Depression Inventory, using the Present State Examination as the index of diagnostic validity.”. Journal of affective disorders. 66 (2-3): 159—64. PMID 11578668. 
  3. ^ Olsen LR, Jensen DV, Noerholm V, Martiny K, Bech P (2003). „The internal and external validity of the Major Depression Inventory in measuring severity of depressive states.”. Psychological medicine. 33 (2): 351—6. PMID 12622314. 
  4. ^ „Major Depressive Disorder”. American Medical Network, Inc. Pristupljeno 15. 1. 2011. 
  5. ^ Beseler, C. L.; Stallones, L. (2008). „A cohort study of pesticide poisoning and depression in Colorado farm residents”. Annals of Epidemiology. 18 (10): 768—774. PMID 18693039. doi:10.1016/j.annepidem.2008.05.004. 
  6. ^ Parrón, T.; Hernández, A. F.; Villanueva, E. (1996). „Increased risk of suicide with exposure to pesticides in an intensive agricultural area. A 12-year retrospective study”. Forensic Science International. 79 (1): 53—63. PMID 8635774. doi:10.1016/0379-0738(96)01895-6. 
  7. ^ Krža. M.: Afektivno bipolarno duševno oboljenje. Nacionalni vodič dobre kliničke prakse., Institut za javno zdravlje Srbije "Dr. Milan Jovanović Batut".: Beograd 2016.: 5:44 (XIV.)

Spoljašnje veze уреди


 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).