Đoko Slijepčević

Đoko Slijepčević (Samobor, Gacko, 7. septembar 1907Keln, 16. januar 1993) bio je srpski istoričar.

Đoko Slijepčević
Lični podaci
Datum rođenja(1907-09-07)7. septembar 1907.
Mesto rođenjaSamobor, Gacko, Bosna i Hercegovina
Datum smrti16. januar 1993.(1993-01-16) (85 god.)
Mesto smrtiKeln, Nemačka

Biografija uredi

Započeo je školovanje u Nikšiću. Od 1921—1925 pohađao je gimnaziju u Gackom, 1930. je završio Bogosloviju u Prizrenu. Godine 1934. je diplomirao na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu, a 1936. odbranio doktorsku disertaciju Stefan Stratimirović mitropolit karlovački kao poglavar crkve, prosvetni i nacionalno-politički radnik. U 1937. je slušao predavanja o crkvenoj istoriji kod Hansa Licmena i Eriha Zeeberga. Godine 1938. biva postavljen za docenta na Katedri za crkvenu istoriju Bogoslovskog fakulteta u Beogradu.

Slijepčević je bio pristalica Zbora Dimitrije Ljotića. Za vreme Drugog svetskog rata pisao je propagandu usmerenu protiv Saveznika[1] i bio je saradnik Ratka Parežanina u Vaspitnom odseku pri štabu Srpskog dobrovoljačkog korpusa.[2] Tokom Drugog svetskog rata je prikupljao građu o ustaškom genocidu nad Srbima u Nezavisoj Državi Hrvatskoj.[3]

Pobegao je iz Srbije pred Crvenom armijom i partizanima u Sloveniju. Krajem rata je napustio Jugoslaviju. Izvesno vreme proveo je u zatvoreničkim logorima u Italiji i Nemačkoj, iz kojih biva oslobođen 1948. godine.

Posle rata boravio je u Bernu na starokatoličkom Bogoslovskom fakultetu, prikupljajući građu za istoriju Srpske crkve. Godine 1954. je prešao u Minhen na Institut za jugoistočnu Evropu kao referent za Albaniju i Bugarsku. Umro je 1993. u Kelnu, a sahranjen je na srpskom groblju u Osnabriku.

Dela (bibliografija) uredi

Slijepčević je objavio niz radova o Srpskoj nacionalnoj i crkvenoj istoriji, od kojih se posebno ističe trotomna „Istorija srpske pravoslavne crkve“. Objavljivao je i članke u časopisima Bogoslovlje, Bratstvo, Svetosavlje, Hrišćanska misao, Put i (u emigraciji) Iskra.

Reference uredi

  1. ^ Milosavljević 2006, str. 213.
  2. ^ Petranović 1992, str. 416.
  3. ^ Popović 1997, str. 639.

Literatura uredi