Ја, Маја Плисецка
Ja, Maja Plisecka (rus. Я, Майя Плисецкая) su memoari ruske balerine Maje Plisecke (rus. Плисецкая Майя Михайловна) (1925-2015) objavljeni 1994.godine.[1] Srpsko izdanje objavila je izdavačka kuća "Paideia" iz Beograda 2001. godine u prevodu Zagorke Zečević.[2][3]
Ja, Maja Plisecka | |
---|---|
Nastanak i sadržaj | |
Orig. naslov | Я, Maйя Pliseckaя |
Autor | Maja Plisecka |
Zemlja | Rusija |
Jezik | ruski |
Žanr / vrsta dela | memoari |
Izdavanje | |
Izdavač | Paideia |
Broj stranica | 463 |
Tip medija | karton |
Prevod | |
Prevodilac | Zagorka Zečević |
Datum izdavanja | 1994 |
Klasifikacija | |
ISBN ? | 86-7448-084-5 |
ISBN ? orig. | 5-7020-0903-7 |
O autoru uredi
Maja Plisecka je rođena u Moskvi 25. novembra 1925. godine. Potiče iz stare ruske baletske porodice jevrejskog porekla. Sa osamnaest godina postala je članica Boljšog teatra. Bila je u braku sa kompozitorom Rodion Ščedrinom. Umrla je u Minhenu 2. maja 2015. godine.[4]
O knjizi uredi
Ja, Maja Plisecka je autobiografsko delo u mome autorka opisuje svoj mukotrpan uspon do primmabalerine Boljšog teatra i jedne od najvećih balerina 20. veka. Knjigu je počela da ga piše 1991. u Španiji.[5] Bila je ćerka narodnih neprijatelja, oca koji je ubijen u Staljinovim čistkama, i majke, filmske glumice koja je deportovana trudna u Kazahstan. Osuđena na osam godina zatvora jer nije želela da potpiše da joj je muž špijun, izdajnik, učesnig zavere protiv Staljina. Maja Plisecka i njena porodica su i kasnije bili pod stalnim nadzorom ruskih obaveštajnih službi. Iako joj je dozvoljeno 1959. godine da nastupa u inostranstvu, nije podnela zahtev za azil. Plašila se za rodbinu, muža a bila je i odana Boljšom teatru čiju je scenu obožavala. Karijera Maje Plisecke je bila veoma bogata, plesala je sa najpoznatijim plesačima svog vremena i kretala se među svetskim visokim društvom.[6]
Plisecka u knjizi duhovito i beskompromisno otkriva istinu o svom životu, a istovremeno nudi nove uvide u baletsku umetnost.[5]
Sadržaj uredi
Autorka je kroz sledeća poglavlja opisala svoj život:[3]
- Dača i Sretenja
- Kakva sam bila kad sam imala pet godina
- Rođaci
- Špicbergen
- Učim balet
- povratak u šlolu i hapšenje oca
- Nestanak majke
- Čimkent
- Koncert u Čk
- Ekspromt Čajkovskog
- Rat
- Prva godina u pozorištu
- Stan u Šćepkinskoj
- Osvajam azbuku teatra
- Rajmonda
- Labudovo jezero
- Omladinski festivali
- Moje povrede. Moji iscelitelji
- Ko će koga
- Staljinov rođendan
- Igram Don Kihota
- Život na prekretnici i kraj Staljinove ere
- Putovanje u Indiju
- Hajka
- Kako se dogodilo da nisam otputovala
- U London
- Dok je trajalo gostovanje u Londonu
- Kako sam se oblačila
- Šta je čovjeku potrebno
- Ščerdin
- Život na Kutuzovskom prospektu
- Putujem u Ameriku
- Sedamdeset tri dana
- Kako su nas plaćali
- Pariski susreti
- Rad s Jakobsonom
- Zašto nisam ostala na Zapadu
- Mene slika Mark Šagal
- Dvadeseti novembar
- Kako je nastao Karmen balet
- Rad s Rolandom Petijem i Bežarom
- Lirski intermeco
- Moji baleti
- Hoću Privlačnost
- Rad u Italiji
- Rad u Španiji
- Glava bez naziva
- Godine stranstvovanja
- Policijski čas
Čitam svoj život uredi
Knjiga Čitam svoj život je knjiga koja je objavljena 2010.godine[1], na srpskom jeziku 2015. godine, a predstavlja objedinjene autobiografije Ja, Maja Plisecka i Trinaest godina kasnije.[7]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b „Pliseckaя Maйя Mihaйlovna”. old.balletacademy.ru. Pristupljeno 7. 11. 2021.
- ^ „Ja, Maja Plisecka”. plus.sr.cobiss.net. Arhivirano iz originala 07. 11. 2021. g. Pristupljeno 7. 11. 2021.
- ^ a b Plisecka, Maja (2001). Ja, Maja Plisecka. Beograd: Paideia. str. 7— 10, sadržaj. ISBN 86-7448-084-5.
- ^ „Preminula balerina Maja Plisecka”. rts.rs. Pristupljeno 7. 11. 2021.
- ^ a b „Jaz, Maja Plisecka”. bukla.si (na jeziku: Slovenački). Pristupljeno 7. 11. 2021.
- ^ „Jaz, Maja Plisecka”. dobreknjige. Pristupljeno 7. 11. 2021.
- ^ „“Čitam svoj život” – promocija autobiografije Maje Plisecke”. radiojadran.com. Arhivirano iz originala 07. 11. 2021. g. Pristupljeno 7. 11. 2021.