Jevrem Hajduković

Jevrem Hajduković (4. mart 1923, Crmnica, Kraljevina SHS - 20. april 2013, Ulcinj, Crna Gora) bio je crnogorski pesnik, osnivač škola i nastavnik. Jedan je od pionira haiku poezije u Srbiji i Crnoj Gori.

Jevrem Hajduković
Lični podaci
Datum rođenja(1923-03-04)4. mart 1923.
Mesto rođenjaPodgor kraj Cetinja, Kraljevina SHS
Datum smrti20. april 2013.(2013-04-20) (90 god.)
Mesto smrtiUlcinj,  Crna Gora
Nacionalnostcrnogorska
Narodnostsrpska
Zanimanjepisac, nastavnik
NagradeIto En Oi Oča, Lirski pečat

Biografija uredi

Jevrem Hajduković rođen je 1923. godine u selu Podgor, Crmničko pleme, u Staroj Crnoj Gori. Potiče iz bogate trgovačke porodice, ali mu je djed Joko izgubio skoro svu imovinu, uključujući i brodove, u toku Velikog rata. Osnovnu školu i gimnaziju učio je u Kotoru a Učiteljsku školu na Cetinju. Školovanje je nakratko prekinuo zbog Drugog svjetskog rata, ali je nakon njega nastavio i završio Višu pedagošku školu (odsjek biologija-hemija). U svojoj veoma dugoj obrazovnoj karijeri bio je osnivač škola, učitelj i blagajnik u teško pristupačnim crnogorskim selima ( Tepačko Polje, Lozna, Cucka Bata, Gornja Zaljut). 1956. se preselio u Ulcinj, gdje se nalazila stara kuća njegovog djeda i tu je ostao do kraja života. U Ulcinju je bio nastavnik (u osnovnoj i srednjoj školi), te pomoćnik direktora i direktor. [1]

Bio je član Haiku udruženja Srbije i Crne Gore i Udruženja književnika Crne Gore. Učestvovao je u Narodnooslobodilačkom ratu (1941-1945), gdje je stekao čin kapetana 1. klase. U periodu 1963.-1973. bio je dopisnik Večernjih novosti. Preminuo je 20. aprila 2013. u svojoj kući u Ulcinju u 90-oj godini.

Hajdukovićev književni rad uredi

Jedan je od prvih pisaca haikua na našim prostorima. Pisao je savremenu i haiku poeziju. Zastupljen je u antologiji haiku poezije u Crnoj Gori, u antologijama haiku festivala u Odžacima (Srbija) i međunarodnom haiku festivalu u Novom Sadu, te u leksikonu jugoslovenskog haiku pesništva u izdanju Trešnjev list:

Haiku pesme mu je na ruski preveo Aleksandar Ševo. Preveden je i na engleski, japanski i albanski jezik.

Pesme je objavljivao u podgoričkom dečijem časopisu Osmijeh, dnevnom listu Pobjeda, Prosvjetni rad, kao i u književnim novinama Svitak, haiku časopisima Mali Paun i Paun i časopisu za dečju književnost Momčilo. Zastupljen je u izboru poezije posvećenom Branku Miljkoviću, Galaksiji Miljković (2001), sa pesmom Duga o vratu.

Jevrem je poeziji kao formi dao jedno novo molitveno iskustvo u kojoj je on mudrolik i vaskolik sveštenik, koji nad zaustavljenim životom nalazi načina da duh vrati u vječni svijet. On je otkrio sve tajne Sunca i sva predosjećanja drži skrajnuta, ma koliko se ona podrazumevala.

— David Šerman

Zastupljen je i u antologiji svetske haiku poezije i monografiji Haiku saveza Srbije i Crne Gore (1999-2009), kao i u Savremena crnogorska književnost za djecu i mlade.

Nagrade i priznanja uredi

° 14. Ito En Oi Oča u Japanu, za haiku na engleskom jeziku. (2002)

A frosted sparrow lies,
On a white path,
Blizzard stands vigil.

° Lirski pečat za književno djelo koje podstiče etičke i trajne vrijednosti u ljudskom životu i njeguje crnogorsku književnost u pogledu sadržaja, književnih i umjetničkih vrijednosti. (2012)

° 2017. godine posvećen mu je međunarodni haiku festival „Priroda u oku“, gde su nagrađeni pisci dobili medalju sa njegovim likom.[2]

° Mnogo drugih nagrada na takmičenjima u haikuu širom Balkana.

Dela uredi

— Sutjeska (1977),

— Grad kojim hoda sunce (1995),

— Zvuk plave violine (2001),

— Hram od cvjetova (2004)[3],

— Orlov krš (2005),

— Dok mudrac ćuti (2006)[4],

— Zvono (2008),

— Pod nebeskim oltarom (2011) i

— Prasak zore (2012).

Reference uredi