Jedrilci (lat. Papilionidae) je velika porodica dnevnih leptira.[1][2] Iako je većina pripadnika tropska, članovi ove porodice naseljavaju sve kontinente, osim Antarktika. Ova porodica uključuje najveće leptire na svetu iz roda Ornithoptera.[3]

Jedrilci
Neke vrste familije Papilionidae
Obični lastin repak
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Arthropoda
Klasa: Insecta
Red: Lepidoptera
Natporodica: Papilionoidea
Porodica: Papilionidae
Latreille, [1802]
Tipski rod
Papilio
Potporodice i rodovi

Postoji 31 rod i oko 600 vrsta:

Leptir lasta

Lastavičiji repovi imaju niz osobenih karakteristika; na primer, papilionidna gusenica na svom protoraksu nosi odbojni organ zvan osmeterijum. Osmeterijum normalno ostaje skriven, ali kada je u opasnosti, larva ga okreće prema spoljašnjosti kroz poprečni leđni žleb puneći ga tečnošću.[4]

Račvasti izgled na zadnjim krajevima pojedinih lastačijih repova, koji se može videti kada leptir odmara raširenih krila, dao je zajednički naziv porodic. Što se tiče njegovog formalnog imena, Line je izabrao Papilio za tipski rod, jer je papilio latinska reč za „leptir“. Za specifične epitete roda, Line je primenio imena grčkih figura na lastavičije repove. Tipska vrsta: Papilio machaon odaje počast Mahaonu, jedan od Asklepijevih sinova, pomenutom u Ilijadi.[5] Dalje, vrsta Papilio homerus nazvana je po grčkom pesniku Homeru.[6]

Izgled uredi

Naziv su dobili po načinu leta jednog od predstavnika, prugastog jedrilca (Iphiclides podalirius). Krila su im na karakterističan način odmaknuta od tela.[7] Obojeni su najčešće tamnoplavo, zeleno ili crno sa žutim, narandžastim, crvenim ili plavim šarama. Tropske vrste često imaju metalni sjaj. Često je izražen polimorfizam u obojenosti. Larve (gusenice) su im srednje do krupne, sa naizgled golim telom jer su čekinje veoma male. Glava je manja od prednjih grudi i često u njih uvučena. Na njima se nalazi mirisna žlezda (osmeterijum) koja može da se uvlači, a kada je izbačena ima oblik latiničnog slova „V“.[8] Izbacuje se kada je larva uznemirena, a ima miris poput biljke kojom se ta gusenica hrani.[9] Gusenice imaju pet pari lažnih nogu.[8]

Način života uredi

Odlični su letači, a postoje vrste koje su teritorijalne i prostor na kome obitavaju brane od drugih leptira, ali i od pčela, bumbara, pa čak i od manjih ptica.[7]

Ugroženost uredi

Većina vrsta je zbog svoje lepote veoma zanimljiva istraživačima i zato su dobro proučene, ali i kolekcionarima koji plaćaju velike svote novca za ulovljene primerke, što je doprinelo da budu ugrožene.[7]

Taksonomija uredi

Vrste uredi

Podvrste uredi

Извори uredi

  1. ^ Popović, M. & Đurić, M. 2011. Dnevni leptiri Srbije - priručnik. HabiProt, 198 str.
  2. ^ Jakšić, P., Nahirnić, A. & Petrović, S. 2013. Compendium of Serbian Butterflies with vernacular names. Bulletin of the Natural History Museum 6: 75-88.
  3. ^ Reed, Robert D.; Sperling, Felix A.H. (2006). Papilionidae – The Swallowtail Butterflies”. [Tree of Life Web Project]. Архивирано из оригинала 23. 01. 2020. г. Приступљено 7. 11. 2010. 
  4. ^ Richards, O. W.; Davies, R.G. (1977). Imms' General Textbook of Entomology: Volume 1: Structure, Physiology and Development Volume 2: Classification and Biology. Berlin: Springer. ISBN 0-412-61390-5. 
  5. ^ Salmon, Michael A., Marren, Peter, Harley, Basil. The Aurelian Legacy: British Butterflies and Their Collectors. page 252. Publisher: University of California Press. 2001. ISBN 978-0-520-22963-1.
  6. ^ Lehnert, Matthew S.; Kramer, Valerie R.; Rawlins, John E.; Verdecia, Vanessa; Daniels, Jaret C. (10. 7. 2017). „Jamaica's Critically Endangered Butterfly: A Review of the Biology and Conservation Status of the Homerus Swallowtail (Papilio (Pterourus) homerus Fabricius)”. Insects (na jeziku: engleski). 8 (3): 68. PMC 5620688 . PMID 28698508. doi:10.3390/insects8030068. 
  7. ^ a b v Pavković, V. 2007. Upoznaj naše dnevne leptire. Zavod za udžbenike: Beograd. ISBN 978-86-17-14865-0.
  8. ^ a b Simova - Tošić, D. & Spasić, R. 1995. Praktikum iz posebne entomologije. Poljoprivredni fakultet. Beograd - Zemun.
  9. ^ Markon E, Monđini M. 2000. Sve životinje sveta. IKP Evro, Beograd.

Literatura uredi

  • Chattopadhyay, J. (2007). Swallowtail Butterflies, Biology & Ecology of a few Indian Species. Desh Prashan, Kolkata, India. – 134 pp. ISBN 978-81-905719-1-3.
  • Glassberg, J. (2001). Butterflies through Binoculars. The West.
  • Guppy, C.S. and Shepard, J.H. (2001). Butterflies of British Columbia.
  • Igarashi, S. (1979). Papilionidae and their early stages [in Japanese]. 2 vols. – Tokyo, Kodansha, 218 pp., 357 pls.
  • James, D.G. & Nunnallee, D. (2011). Life Histories of Cascadia Butterflies.
  • Korolev V.A. (2014). Cataloges on the collection of Lepidoptera. Part II. Papilionidae. – Moscow, 387 p., 20 color tabs. ISBN 978-5-00077-163-1 [1]
  • Pelham, J. (2008). Catalogue of the Butterflies of the United States and Canada.
  • Pyle, R.M. (2002). The Butterflies of Cascadia.
  • Rothschild, L.W. (1895). A revision of the Papilios of the Eastern Hemisphere, exclusive of Africa. Novitates Zoologicae 2(3):167–463 and plates pdf
  • Rothschild, W. and Jordan, K. (1906). A revision of the American Papilios. Novitates Zoologicae 13: 411–752. online (and as pdf) (Facsimile edition ed. P.H. Arnaud, 1967).
  • Seitz, A. (1907). 1. Gattung Papilio, Schwalbenschwänze. In: Seitz, A. (ed). Die Groß-Schmetterlinger der Erde. I. Abteilung (Die Großschmetterlinge des Palaeakrtischen Faunengebietes). 1. Band: Tagfalter. pp. 8–15. F. Lehmann, Stuttgart.
  • Talbot, G. (1939). The Fauna of British India. Butterflies. Volume 1. Papilionidae and Pieridae. Taylor & Francis, London; xxix, 600 pp., 3 pls, 1 map.
  • Tuzov V., Bogdanov P., Devyatkin A., Kaabak L., Korolev V., Murzin V., Samodurov G., Tarassov E. (1997). Guide to the butterflies of Russia and adjacent territories (Lepidoptera, Rhopalocera). Vol. 1. Sofia-Moscow: Pensoft-Press, 480 p., 79 col. plates.
  • Warren, A.D., Davis, K.J., Grishin, N.V., Pelham, J.P., Stangeland, E.M. (2012). Interactive Listing of American Butterflies. [2]

Spoljašnje veze uredi