Jeftimije Popović
Jeftimije Popović (1792—1876)[1] bio je akademski slikar, ikonopisac iz Velikog Bečkereka.
Jeftimije Popović je tipičan predstavnik našeg bidermajerskog slikarstva, bez umetničke mašte i hrabrosti, sladunjav u koloritu ali sa izraženim osećam stila.[2]
Biografija
urediRodio je 30. oktobra 1792.[3] godine u Velikom Bečkereku, kao sin Teodora (1747—1807) molera i Simeone. Brat je takođe ikonopisca Georgija Popovića.[4]
Studirao je Umetničku akademiju u Beču od 1819. godine, gde je zatim kao akademski slikar živeo 1823. godine.[5] Godine 1822.[6] na jednoj izložbi u Beču je izlagao svoj rad - portret. Bavio se mnogo grafikom, kao malo koji srpski slikar.
Njegovo školovanje za slikara je finansijski pomagao knjaz Miloš. Pozvao ga je 1823. godine srpski knjaz da dođe iz Beča gde je živeo u Srbiju, radi portretisanja knjaza i članova njegove porodice. Zaslužan je kao pokretač osnivanja jedne umetničke galerije u Srbiji. Rano je prestao da slika.
Izradio je bar 20 kvalitetnih portreta, jedan je od prvih predstavnika portretskog slikarstva među Srbima u Banatu. Poznati rad je "Portret Lukijana Mušickog".[7]
U romanu Jovana Sterije Popovića „Svetislav i Mileva” grafičku ilustraciju je upravo izradio Jevtimije Popović 1829. godine.
Ikonostasi
urediReference
uredi- ^ Miloš Popović: "Versko-crkveni život Srba u Banatu", Zrenjanin 2001.
- ^ a b "Zrenjanin", monografija grada, Zrenjanin 1966.
- ^ "Službeni list Srpske pravoslavne crkve", Beograd 1969.
- ^ Aleksandar Stanojlović: "Petrovgrad", monografija grada, Petrovgrad 1938.
- ^ "Delo", Beograd 1909.
- ^ "Taj divni kolorit graždansva", katalog izložbe, Zrenjanin 2009.
- ^ Nikola Šlajh: "Monografija grada Velikog Bečkereka", Zrenjanin 2018.
- ^ "Historijski zbornik", Zagreb 1950.
- ^ Dimitrije Kalezić: "Enciklopedija pravoslavlja", Beograd 2002.