Jovan Andrejević Joles (Novi Sad, 6. oktobar 1833Novi Sad, 21. jul 1864) bio je lekar, novinar i jedan od osnivača Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu.[1]

Jovan Andrejević
Jovan Andrejević
Datum rođenja(1833-10-06)6. oktobar 1833.
Mesto rođenjaNovi SadAustrijsko carstvo
Datum smrti21. jul 1864.(1864-07-21) (30 god.)
Mesto smrtiNovi SadAustrijsko carstvo

Biografija uredi

Otac Jovana Andrejevića, Grigorije-Gliša, je bio sveštenik i paroh Saborne crkve, dok mu je majka Persida umrla vrlo rano, tako da je sin nije upamtio. Jovan Andrejević je od malih nogu rastao u dobrostojećoj sredini, koja mu je omogućila da dobije odgovarajuće obrazovanje. Osnovnu školu i prvih šest razreda gimnazije završio je u Novom Sadu. Međutim, požar koji je izbio 1848. godine uništio je Novi Sad, a i mnoge njegove žitelje materijalno, pa i oca Jovana Andrejevića. Jovan je, podučavajući svoje materijalno bogatije drugove, izučio sedmi i osmi razred gimnazije u Temišvaru 1853. godine.[1]

Posle završene gimnazije otišao je u Peštu, gde je započeo studije medicine, zatim u Prag i najzad u Beč, gde je doktorirao.[1] Za vreme studija bavio se naučnim radom i došao je do novih rezultata, koje je saopštio stručnjacima preko Izveštaja Bečke akademije nauka pod imenom "Ueber den feineren Bau der Leber". Nemački fiziolog evropskog renomea Jakob Malešot je uvrstio njegov rad o jetri u osmu knjigu svojih "Ispitivanja". Pored naučnog rada, u toku studiranja aktivno je učestvovao u radu Ujedinjene omladine srpske, zbog čega je imao i neprilika sa Bahovom policijom. Za vreme boravka u Beču dvaput je bio u zatvoru.

Andrejević je bio član uredništva "Danice", saradnik "Srbskog dnevnika" i, Jovanom Đorđevićem, jedan je od osnivača Srpskog narodnog pozorišta.[2] Ušao je od osnivanja u oba odseka pozorišne uprave. Kada je 1862. godine osnovano "Društvo za srpsko narodno pozorište" biran je u sastav Pozorišnog odseka.[3] Izabran je 1862. godine za počasnog člana Matice srpske, a za člana njenog književnog odeljenja 1864. godine.[1]

Pored velikog interesovanja za nauku, Andrejević je stigao da napiše i niz književnih radova. Još 1858. godine objavio je u "Sedmici" raspravu o fotografiji, a nešto kasnije, u "Danici", i članke iz oblasti umetnosti. Andrejević je bio i odličan prevodilac. Prevodio je sa engleskog i nemačkog jezika. Bio je prvi u Srba koji je pokušao da prevodi Šekspira sa originala, te je deo „Ričarda Trećeg", u njegovom prevodu, bio prikazan u Novom Sadu 1864. godine za tristogodišnjicu rođenja Vilijama Šekspira. Naručio je 1862. godine od slikara pesnika Đure Jakšića "Smrt Karađorđevu", koja je zatim reprodukovana i umnožena.[4]

Andrejević je kao student oboleo od tuberkuloze, što ga je primoralo da prekine svoja naučna istraživanja i da se vrati u Novi Sad. Po povratku iz Beča, 16. maja 1861. godine, podneo je zahtev Magistratu u Novom Sadu u kojem ga moli za dozvolu da otvori privatnu praksu. Kao lekar praktičar, Andrejević je vrlo brzo stekao dobru reputaciju. Smatran je "prvog srpskog anatoma".

Po dolasku u Novi Sad, oženio se 1863. godine Jelkom Bajić rodom iz Šopronja[5], ali je brak ostao bez dece. Ubrzo je dr Jovan Andrejević ponovo počeo pobolevati od tuberkuloze, te je tokom 1864. godine bio vezan za postelju sve do smrti 21. jula. Sahranjen je uz molitveno prisustvo vladike Platona na Almaškom groblju u Novom Sadu, neposredno uz južnu stranu kapele, gde mu se nalazi grob, dok je skroman spomenik naslonjen na zid kapele. Njegova zaostavština je iznosila svega 306 forinti. Prema izjavi njegove supruge Jelke, ustupljena je fondu Novosadske gimnazije, čiji je darodavac Andrejević i za života bio.

Reference uredi

  1. ^ a b v g „ANDREJEVIĆ Jovan-Joles”. snp.org.rs. Pristupljeno 18. 1. 2024. 
  2. ^ Sakač, Dejan. „Dr Jovan Andrejević Joles, prvi srpski anatom : život i delo”. Srpski arhiv za celokupno lekarstvo = Archivum serbicum pro universa scientia et arte medica recipienda ISSN 0370-8179.- God. 139, br. 11/12 (2011), pp. 838-842.  Spoljašnja veza u |journal= (pomoć)
  3. ^ Petar Marjanović: "Posrbe", Beograd 1987.
  4. ^ "Beogradske opštinske novine", Beograd 1941.
  5. ^ "Srpska nezavisnost", Beograd 1882.

Spoljašnje veze uredi