Jože Pučnik (Črešnjevec, 9. mart 193211. januar 2003) bio je slovenački javni intelektualac, sociolog i političar. Tokom komunističkog režima Josipa Broza Tita, Pučnik je bio jedan od najcenjenijih slovenačkih kritičara diktature i nedostatka građanskih sloboda u Jugoslaviji.[traži se izvor] Bio je u zatvoru ukupno 7 godina, a kasnije je prisiljen na egzil. Nakon povratka u Sloveniju krajem osamdesetih godina prošlog veka, postao je vođa Demokratske opozicije Slovenije, platforme demokratskih partija koje su porazile komuniste u prvim slobodnim izborima 1990. godine i uvele demokratski sistem i tržišnu ekonomiju u Sloveniju. Takođe se smatra jednim od očeva slovenačke nezavisnosti od Jugoslavije.[1]

Jože Pučnik
Lični podaci
Datum rođenja(1932-03-09)9. mart 1932.
Mesto rođenjaČrešnjevec, Slovenska Bistrica, Jugoslavija
Datum smrti11. januar 2003.(2003-01-11) (70 god.)
Mesto smrtinepoznato, Nemačka
Politička karijera
Politička
stranka
Demokratska opozicija Slovenije
Slovenačka demokratska stranka

Mladost uredi

Pučnik je rođen u selu Črešnjevec u Slovenskoj Bistrici, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Rođen je u seljačkoj rimokatoličkoj porodici. Njegova porodica je podržavala Oslobodilački front Slovenije tokom Drugog svetskog rata: njegov stariji brat Ivan bio je antinacistički borac otpora u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije.

Već kao adolescent, Pučnik se sukobio sa komunističkim ustanovama. Zbog nekih kritičnih misli objavljenih u srednjoškolskim novinama Iskanja, zabranjeno mu je da polaže završni ispit.[2] Pošto se nije mogao upisati na fakultet, pridružio se Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Po završetku vojne službe, položio je završni ispit i upisao se na Univerzitet u Ljubljani, gde je studirao filozofiju i komparativnu književnost, diplomirajući 1958. godine.

Dok je živeo u Ljubljani, uključio se u grupu mladih intelektualaca, poznatih kao "Kritička generacija", koja je pokušala otvoriti prostor za javnu raspravu i izazvala rigidnu kulturnu politiku titoističkog režima u Socijalističkoj Republici Sloveniji. Među Pučnikovim najbližim saradnicima iz tog perioda bili su književni istoričar Taras Kermauner, sociolog Veljko Rus i pesnik Veno Taufer. Pučnik je verovao da se sistem može promeniti iznutra i stoga se pridružuje Komunističkoj partiji Slovenije. Istovremeno je objavio nekoliko članaka u časopisu Revija 57, u kojem je otvoreno kritikovao ekonomsku politiku komunističkog režima.

Nasleđe uredi

Pučnik se smatra jednim od očeva nezavisne Slovenije.[3][4][5] Neki, posebno u slovenačkim desničarskim krugovima, takođe ga zovu "ocem slovenačke demokratije".

Godine 2006. posthumno je nagrađen Ordenom za izuzetne zasluge Slovenije. Vlada Slovenije je 2007. godine po njemu imenovala glavni međunarodni aerodrom u Sloveniji, Međunarodni aerodrom Jože Pučnik Ljubljana. Odluku su neki kritikovali,[6] uključujući tadašnjeg predsednika Slovenije Janeza Drnovšeka, koji je javno izrazio poštovanje prema Pučniku, ali se nije složio sa preimenovanjem aerodroma po njemu.[traži se izvor] Autor i novinar Spomenka Hribar, bivši Pučnikov kolega, izjavila je da se Pučnik ne bi složio sa takvim preimenovanjem, jer je bio skromna osoba koja nije volela javnu slavu i odbacivala je bilo koji "kult ličnosti".[7] Sličnu izjavu dao je i Pučnikov sin Gorazd, koji se međutim nije suprotstavio preimenovanju i bio je prisutan na ceremoniji preimenovanja.[8]

Slovenački liberalni kozervativni tink tenk Jože Pučnik instittu i osnovna škola u njegovom rodnom mestu Črešnjevec su takođe nazvani po njemu.[9][10]

Na inicijativu Milana Zvera, Evropski parlament je 11. juna 2018. godine objavio da će konferencijska sala nositi ime Jože Pučnik.[11] Zvanična inauguracija održana je 28. juna 2018. godine u Briselu, gde su predsednik Evropskog parlamenta Antonio Tajani, predsjedavajući Grupe Evropske narodne partije u Evropskom parlamentu Manfred Veber, predsednik Slovenije Borut Pahor, predsednik Slovenačke demokratske stranke Janez Janša i inicijator Milan Zver bili su među počasnim govornicima. Na inauguraciji je prisustvovala i porodica Jožeta Pučnika.[12]

Dela uredi

  • Kultura, družba in tehnologija ("Kultura, društvo i tehnologija", 1988).
  • K političnemu sistemu Republike Slovenije ("Ka političkom sistemu Republike Slovenije", 1990).
  • Iz arhivov slovenske politične policije ("Iz arhiva slovenačke političke policije", 1996).
  • Izbrano delo ("Izabrana dela", uredio Ivan Urbančić, Janez Janša, 2003).

Reference uredi

  1. ^ „Rosvita Pesek: Pučnik je bil motor slovenskega osamosvajanja”. Arhivirano iz originala 25. 7. 2011. g. Pristupljeno 18. 10. 2018. 
  2. ^ „Jože Pučnik (1932—2003) | MLADINA.si”. Mladina.si. Arhivirano iz originala 28. 09. 2011. g. Pristupljeno 18. 10. 2018. 
  3. ^ „V čast domovini: Stati inu obstati”. druzina.si. Arhivirano iz originala 21. 01. 2016. g. Pristupljeno 18. 10. 2018. 
  4. ^ „Slovenske novice - kronika, vreme, horoskop, zdravje, čestitke in več”. archive.is. 10. 9. 2012. Arhivirano iz originala 10. 09. 2012. g. Pristupljeno 18. 10. 2018. 
  5. ^ „Šest let od smrti Jožeta Pučnika”. Prvi interaktivni multimedijski portal, MMC RTV Slovenija. Pristupljeno 18. 10. 2018. 
  6. ^ „Gorenjski glas | Politika | Letališče Jožeta Pučnika”. 15. 3. 2012. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 18. 10. 2018. 
  7. ^ „Vlada samovoljno spremenila ime osrednjega letališča”. Dnevnik. Arhivirano iz originala 15. 03. 2012. g. Pristupljeno 18. 10. 2018. 
  8. ^ „Vsak dan prvi - 24ur.com”. 24ur.com (na jeziku: slovenački). Arhivirano iz originala 07. 03. 2016. g. Pristupljeno 18. 10. 2018. 
  9. ^ urednistvo (23. 7. 2013). „Podiplomski študij na Fakulteti za gradbeništvo in geodezijo | MestoMladih.si”. MestoMladih.si (na jeziku: slovenački). Arhivirano iz originala 17. 03. 2012. g. Pristupljeno 18. 10. 2018. 
  10. ^ „The Joze Pucnik Institute”. 19. 3. 2008. Arhivirano iz originala 19. 03. 2008. g. Pristupljeno 18. 10. 2018. 
  11. ^ „Dvorana v EP poimenovana po dr. Jožetu Pučniku” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 18. 10. 2018. [mrtva veza]
  12. ^ „Dr: Zver: Dr. Jože Pučnik sedaj domuje tudi v EP” (na jeziku: slovenački). Arhivirano iz originala 29. 06. 2018. g. Pristupljeno 18. 10. 2018.