Južnomoravski korpus JVuO

Južnomoravski korpus (Gorski štab 165) je bio korpus Jugoslovenske vojske u otadžbini, koji je delovao na prostoru leskovačkog, poljaničkog i pčinjskog sreza.

Južnomoravski korpus
Postojanjeapril 1942. - 1945.
Ukidanjepočetak 1945. godine
FormacijaVranjska brigada
Južnomoravska leteća brigada
Leskovačka brigada
Moravska brigada
Poljanička brigada
Jačinaoko 1000 naoružanih pripadnika
Deo Jugoslovenska vojska u otadžbini
ŠtabOruglica
NadimakGorski štab 165
Komandanti
Komandantmajor Radoslav Đurić
april 1942. - januar 1944. godine
kapetan Jovan Stevanović
od januara 1944. godine
major Ranko Stošić
kapetan Borivoje Manić ("Luiđi")

Nastanak i delovanje korpusa uredi

Po instrukcijama pukovnika Dragoljuba Draže Mihailovića, na prostor južne Srbije je aprila 1942. godine upućen generalštabni major Radoslav Đurić (pod šifrom "Herman" i "He-He") sa zadatkom da okupi oficire Jugoslovenske vojske koji su izbegli zarobljeništvo u Aprilskom ratu i formira Gorski štab 165. Odatle je izvestio Vrhovnu komandu da je raspoloženje na terenu vrlo povoljno.[1]

Osnovana je mreža obaveštajaca u Nišu i Skoplju, a korpus je izdavao i list Ravnogorska reč tokom 1944. godine. U štabu korpusa je jedno vreme boravila britanska vojna misija. Major Đurić je uspostavio vezu sa generalom Napoleonom Zervasom, komandantom Nacionalne republikanske grčke lige.

 
Major Radoslav Đurić (prvi s desna na konju), zajedno sa članovima Glavnog štaba NOV i PO za Srbiju, neposredno nakon prelaska (27. maj 1944)

Prevrat u štabu korpusa uredi

Nakon sastanka komandanta Rasinskog korpusa majora Dragutina Keserovića i majora Đurića, 17. marta 1944. godine, gde se razgovaralo o formiranju fronta protiv partizana, saznalo se da Đurić planira da pređe na njihovu stranu. Uz to, Đurić je bio u ljubavnoj vezi sa šifrantkinjom Verom Pešić, koja je radila za Gestapo i ranije omogućila zarobljavanje i streljanje potpukovnika Milana Kalabića, oca Nikole Kalabića. Ona je od vojnog suda osuđena na smrt, ali je Đurić sprečio izvršenje smrtne kazne i uhapsio oficire koji su protestovali.

Između 9. i 18. maja, korpus je imao sukobe sa grupom od oko 150 partizana na prostoru Golemog Sela, Drenovca, Obličkog Sena i Gumeništa, koje je gonio prema planini Kukavici.

Zbog pomenutih događaja sa Verom Pešić, grupa oficira na čelu sa major Jovanom Stevanovićem organizovala je zauzimanje štaba Južnomoravskog korpusa 18. maja kod Leskovca. Major Đurić je tada zarobljen zajedno sa Verom Pešić, koja je streljana istog dana.[2] Dok su trajale pripreme da se sudi majoru Đuriću, on je uspeo da pobegne i priključi se partizanima. Kasnije je napredovao do pomoćnika načelnika Glavnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije za Srbiju i zamenika generala Konstantina Koče Popovića.[3]

Ofanziva na Jablanicu, Pustu Reku i Toplicu uredi

Nakon bekstva majora Đurića, korpus je između maja i jula 1944. godine delovao na prostorima Jablanice, Puste Reke i Toplice.

Južnomoravska grupa korpusa uredi

U julu 1944. godine, od Južnomoravskog, Vlasinskog, Jablaničkog, Prvog i Drugog kosovskog korpusa i Štabne brigade je formirana Južnomoravska grupa korpusa.

Od 12. septembra 1944. godine, kada je kralj Petar II Karađorđević pozvao pripadnike JVuO da se stave pod komandu maršala Josipa Broza Tita, major Đurić je organizovao masovne prelaske pripadnika Južnomoravskog korpusa u Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije.

Novembra 1944. godine, Južnomoravska grupa korpusa je učestvovala u borbama kod Prijepolja i na Limu.

Kada 1945. godine bude došlo do prevođenja korpusa u brigade, nastaće Južnomoravska brigada i marta iste godine biti podređena Valjevsko-moravskom korpusu.

Komandanti korpusa uredi

Nije sasvim moguće rekonstruisani tačno vreme preuzimanja dužnosti komandanta Južnomoravskog korpusa:

  • Major Radoslav Đurić, komandant Južnomoravskog korpusa od aprila 1942. do januara 1944. godine
  • Kapetan Jovan Stevanović, od januara 1944. godine
  • Major Ranko Stošić
  • Kapetan Borivoje Bora Manić (pod šifrom "Luiđi")

Brigade uredi

U sastavu Južnomoravskog korpusa su se nalazile četiri brigade:

  • Vranjska brigada
    • komandanti: kapetan Jovo Stefanović (ubijen 1944. godine), narednik-pitomac Nikola Stošić (nakon ranjavanja kod Sijarinske banje, izvršio samobistvo)
  • Leskovačka brigada
    • komandant: kapetan Miodrag Andrijević (streljan od komunista 1945. godine)
  • Južnomoravska leteća brigada
  • Moravska brigada
    • komandant: Ilija Ristić
  • Poljanička brigada
    • komandanti: rezervni poručnik Vojin Kupčarić (do 1944), poručnik Dačan S. Popović (do juna 1944), poručnik Radomir Pešić, potporučnik Čedomir Todorović
    • zamenik komandanta: Vojin Popović

Reference uredi

  1. ^ Milošević, Pavle (2005). Jugoslovenska vojska u Otadžbini 1941-1945. Beograd: Srpska liberalna stranka. str. 157. 
  2. ^ Dimitrijević N. (2016) Leskovac 101, Đak, Leskovac
  3. ^ Posle rata, Đurić je postao pukovnik Jugoslovenske narodne armije. Umro je 1980. godine u Beogradu.