Јужнословенски филолог

Južnoslovenski filolog, časopis Srpske akademije nauka i umetnosti i Instituta za srpski jezik SANU[1]. Pokrenuli su ga 1913. godine Aleksandar Belić i Ljubomir Stojanović. Jedan je od najstarijih slavističkih časopisa u Evropi.

Južnoslovenski filolog
Južnoslovenski filolog
Tipnaučni časopis
Format24 cm
IzdavačSrpska akademija nauka i umetnosti i Institut za srpski jezik SANU
Redakcijadr Jasna Vlajić-Popović, dr Najda Ivanova, dr Vladan Jovanović, dr Aleksandar Loma, dr Alina J. Maslova, dr Sofija Miloradović, dr Miroslav Nikolić, dr Slobodan Pavlović, dr Predrag Piper, dr Slobodan Remetić, dr Sreto Tanasić, dr Zuzana Topolinjska, dr Anatolij Turilov, dr Viktor Fridman
Glavni urednikdr Rajna Dragićević
Osnivanje1913
Jeziksvi slovenski jezici
SedišteInstitut za srpski jezik SANU
Tiraž500
ISSN0350-185X
Veb-sajtInstitut za srpski jezik SANU

O časopisu uredi

Časopis JF objavljuje teme iz svih lingvističkih oblasti i, može se reći, široko filoloških istraživanja. Vesnik je rezultata istraživanja predstavnika najmodernijih teorijskometodoloških postupaka u lingvistici, sintetičkih radova i teorijskih sublimacija, nedovoljno istraženih disciplina i poddisciplina u slavistici i srbistici.

Istorijat uredi

Južnoslovenski filolog Prva knjiga časopisa Južnoslovenski filolog (1913), na uvodnim stranicama iznela je cilj svoga pokretanja: "… Jer, iako u nas ima akademija i naučnih društava koja objavljuju naučne radove i iz slavistike, i ako ima književno-naučnih časopisa u kojima se katkada kritički propraćuju i novija dela iz različnih njenih oblasti, ipak mi nismo još imali časopis kojemu bi bio jedini zadatak — proučavanje našeg jezika u vezi sa ostalim južnoslovenskim i drugim slovenskim jezicima i ispitivanje njihovih jezičkih spomenika. Tu prazninu, prema svojoj snazi i sredstvima, treba da popuni „Južnoslovenski filolog…” (u potpisu: Ljub. Stojanović i A. Belić).[2]

U saradnji sa prof. Ljubomirom Stojanovićem, godine 1913. Aleksandar Belić pokreće časopis Južnoslovenski filolog, osmišljen kao povremeni spis za južnoslovensku filologiju. Koncepcija je osmišljena ugledajući se na strane časopise kao što su Archiv für slavische Philologie; IzvѢstiя otdѢleniя russkogo яzыka i slovesnosti Imp. Akademii Naukъ; Russkiй Filologičeskiй VѢstnikъ; Filologičeskiя Zapiski; Listy Filologicke; Prace Filologiczne (od 1884); Rocznik Slawistyczny (od 1908); Časopis pro modernì filologii. Radovi koji su objavljivani bili su opštelingvistički, teorijski, uporedno-istorijski, opštefilološki, a takođe su pokrivali i dijalektološka istraživanja kao i rezultate proučavanja srpskog jezika u sinhronoj i dijahronoj perspektivi. Časopis je takođe pratio i objavljivao i rezultate takvih proučavanja kod drugih slovenskih naroda. Redakcija časopisa odmah je ubrajala međunarodne priznate naučnike poput A. Mejea, A. Stojićevića, K. Njiča, Lj. Stojanovića, M. Rešetara, O. Hujera, R. Nahtigala, S. Ivšića, S. M. Kuljbakina, F. Ilešića, F. Ramovša, H. Barića.

Naredna knjiga JF izašla je 1921. godine, a do Drugog svetskog rata objavljeno je ukupno sedamnaest knjiga. Naredna (XVIII) objavljena je 1949—1950. Od prvog broja ovaj časopis objavljuje i bibliografske beleške i kritike te formiranjem posebne rubrike za ovu namenu postaje važno naučno glasilo za negovanje lingvističke bibliografije. Časopis je bio podeljen na sledeće rubrike: Rasprave (kasnije i Studije u kojima su radovi naučnog značaja), Prilozi (u kojima su materijali manjeg obima), Hronike, Kritike i Bibliografija. Iako nije bio strogo predmetno omeđen, Južnoslovenski filolog je u središtu negovao teorijsku, uporedno-istorijsku i dijalektološku problematiku kao i proučavanje srpskog jezika. Takva koncepcija se u osnovi nije menjala ali je razvoj slavistike i slovenske filologije kao i uopšte lingvistike učinio da se časopis otvori i prema nekim drugim problemima jezika, kao ne primer tipologiji slovenskih jezika, arealnoj lingvistici, interdisciplinarnim proučavanjima jezika.[3]

Iako je po svome nazivu upućivao na pitanja južnoslovenske filologije predstavljao je i časopis Južnih Slovena. Po kvalitetu radova koji su u časopisu objavljivani Južnoslovenski filolog je s puno uticaja obrađivao južnoslovenski kao i naročito srpsku filologiju, ali nije bio ograničen tim okvirima jer je donosio i radove o pitanjima slovenske filologije u širem smislu. U profilu Južnoslovenskog filologa značajno mesto ima tekuća kumulativna bibliografija dela iz teorijske lingvistike, srbistike, slavistike i indoevropeistike. U Južnoslovenskom filologu objavljeno je i 11 personalnih bibliografija: Bibliografija Jagićevih radova od 1907. g. // JF 3 (1922—1923); Bibliografski pregled naučnih radova prof. O[ldržiha] Hujera (1901—1930 g.). // JF 9 (1930); Iz bibliografije radova Matije Murka // JF 19 (1950—1952); Bibliografija radova profesora Aleksandra Belića // JF 24 (1959—1960); Bibliografija radova Stepana Kuljbakina // JF 29, 3/4 (1973); Bibliografija radova profesora Mihaila Stevanovića // JF 30 (1974); Bibliografija radova Berislava Nikolića // JF 33 (1977); Bibliografija Radosava Boškovića // JF 40 (1984); Bibliografija profesora Mihaila Stevanovića // JF 47 (1991); Bibliografija radova akademika Pavla Ivića // JF 56 (2000); Bibliografija akademika Milke Ivić // 67 (2011). Knjiga 69. Južnoslovenskog filologa sadrži „Bibliografiju Južnoslovenskog filologa 1913—2012”[3]

 
Ilustracija iz prvog broja filologa (Ljuba Stojanović: Temnićki natpis, 1913)

Periodičnost izlaženja uredi

U početku časopis izlazi četiri puta godišnje u sveskama od 5 štampanih tabaka ili dva puta u sveskama od 10 štampanih tabaka; od knj. 3 (1922/23) dva puta godišnje (u sveskama od 10-16 štampanih tabaka ili u jednoj knjizi od 16-20 štampanih tabaka). Posle prve knjige od dve sveske časopis je prestao da izlazi zbog ratnih okolnosti. Ponovo je pokrenut 1921. god. Nije izašao 1932. god., a onda redovno izlazi od 1933. do 1939. god. Obnovljen je 1949. god. od kada redovno izlazi kao godišnjak.

Urednici uredi

Glavni urednici Južnoslovenskog filologa bili su Aleksandar Belić. Od knj. 11 (1931) A. Belić, St. M. Kuljbakin, St. Ivšić, Fr. Ramovš; od knj. 18 (1949/50) ponovo Aleksandar Belić. Nakon toga urednici su Mihailo Stevanović (1961—1973), Milka Ivić (1974—2008), Predrag Piper (2008—2018), Rajna Dragićević (2018-). Knjigu 56. (2000) uredio je Slobodan Remetić.

Autori priloga uredi

Od svog nastanka časopis je imao centralno mesto u srpskoj lingvističkoj periodici, zahvaljujući kvalitetu naučnih radova kao i visokoj merodavnosti autora objavljivanih članaka. Takvi autori su, između ostalih: H. Barić, F. Bezlaj, R. Bošković, M. Budimir, M. G. Bulahov, L. A. Bulahovski, A. Vajan, J. Vuković, N. Van Vijk, I. Grickat, I. Duridanov, N. N. Durnovo, P. Đorđić, M. Ivić, P. Ivić, S. Ivšić, R. Jakobson, S. Karolak, B. Koneski, S. Kuljbakin, I. Lekov, B. Ljapunov, M. Malecki, A. Mladenović, L. Mošinjski, R. Nahtigal, S. Novaković, K. Njič, M. Pavlović, M. Pešikan, T. Ler-Splavinjski, F. Ramovš, M. Rešetar, P. Skok, E. Stankjevič, M. Stevanović, Lj. Stojanović, K. Taranovski, O. N. Trubačev, A. A. Šahmatov.[4]

Poslednjih dvadesetak godina u časopisu su objavljivala najuglednija imena slavistike P. Piper, A. Loma, V. Fridman, I. Čarota, S. Remetić, J. Apresjan, R. Micolova, B. Norman, R. Dragićević, A. Soboljev, S. Tolstoj, A. Malova, A. Žele i mnogi drugi istanuti pojedinci.

Teme uredi

Časopis obuhvata teme iz istorijske lingvistike, dijalektoloških, onomastičkih i teorijskih istraživanja, te iz primenjene lingvistike, fonetskih, morfoloških, sintaksičkih, semantičkih i interdisciplinarnih studija i dr.

Elektronski oblik časopisa uredi

Pristup elektronskom obliku časopisa u kome se članci nalaze u punom tekstu nalazi se u digitalnom repozitorijumu Instituta za srpski jezik SANU na adresi: Digitalni repozitorijum SANU i instituta[mrtva veza]

Reference uredi

  1. ^ doiSerbia, Pristupljeno 22. februar 2014.
  2. ^ Stojanović;, Ljub.; Belić, A. „Povodom pokretanja Južnoslovenskog filologa”. Južnoslovenski filolog. 1: 1—3. 
  3. ^ a b Spasojević, Marina. „Aleksandar Belić kao pokretač lingvističke periodike na početku XX veka”. Aleksandar Belić srpski lingvista veka. 1: 357—368. 
  4. ^ Piper, Predrag. „Sto godina Južnoslovenskog filologa”. Južnoslovenski filolog. 69: 9—11. 

Literatura uredi

  • M. Ivić, „Pedeseti broj Južnoslovenskog filologa”, Južnoslovenski filolog, L, 1—3.
  • Predrag Piper, Sto godina Južnoslovenskog filologa, Južnoslovenski filolog 69, Beograd, 9—11.
  • Marina Spasojević, Aleksandar Belić kao pokretač lingvističke periodike na početku XX veka, Aleksandar Belić srpski lingvista veka, knjiga 1, Beograd : Filološki fakultet Univerziteta, 357—368.
  • M. Stevanović, „Jezički časopisi Instituta”, Naš jezik, XX/1—5, 23—31. Tanasić 2013: S. Tanasić, „Južnoslovenski filolog u srpskoj filologiji”, Naš jezik, XLIV/3—4, 3—15.
  • Sreto Tanasić, Aleksandar Belić i Južnoslovenski filolog, Aleksandar Belić srpski lingvista veka, knjiga 2, Beograd : Filološki fakultet Univerziteta, 49-66.