Josif Efimovič Aleškovski (rus. Ио́сиф Ефи́мович Алешко́вский), poznat kao Juz Aleškovski (Krasnojarsk, 21. septembar 1929Tampa, 21. mart 2022) bio je savremeni ruski pisac, pesnik, dramaturg i izvođač sopstvenih pesama.[1]

Juz Aleškovski
Juz Aleškovski
Puno imeJosif Efimovič Aleškovski
Datum rođenja(1929-09-21)21. septembar 1929.
Mesto rođenjaKrasnojarskSSSR
Datum smrti21. mart 2022.(2022-03-21) (92 god.)
Mesto smrtiTampaSAD
Veb-sajtyuz.ru

Biografija uredi

Juz Aleškovski je rođen u Krasnojarsku 1929. godine, kada je njegova ruska jevrejska[2] porodica tamo kratko boravila zbog očevog posla. Tri meseca kasnije njegova porodica se vratila u Moskvu. Njegovo srednjoškolsko obrazovanje je prekinuto zbog evakuacije porodice tokom Drugog svetskog rata.[3]

Godine 1949. Aleškovski je pozvan u sovjetsku mornaricu, ali je zbog kršenja disciplinskog kodeksa morao da služi četiri godine zatvora (1950–1953). Nakon što je odslužio kaznu, Aleškovski se vratio u Moskvu i počeo da piše knjige za decu.[4][5]

Aleškovski je takođe pisao pesme i izvodio ih. Neke od njih, posebno Druže Staljine, ti si veliki naučnik (Tovariщ Stalin, vы bolьšoй učenый) i Okuroček (Mali opušak), postale su izuzetno popularne u Sovjetskom Savezu i smatraju se narodnim klasicima.[6]

Aleškovski je takođe pisao scenarije za filmove i televiziju i primljen je u Savez sovjetskih pisaca.

Od samog početka svoje karijere, Aleškovski nije kompromitovao svoje pisanje kako bi bio u skladu sa zvaničnom sovjetskom doktrinom, pa su iz tog razloga njegove novele i romani bili dostupni samo u samizdatu. Neke od njegovih pesama uvrštene su u subverzivni samoizdavački almanah Metropol (1979).

Bez nade da će biti zvanično objavljen u Sovjetskom Savezu, Aleškovski je emigrirao na Zapad 1979. i čekao svoju vizu za ulazak u Sjedinjene Američke Države u Francuskoj i Austriji. Sledeće godine ga je pozvao Univerzitet Veslijan i tim povodom se nastanio u Midltaunu, gde je živeo i služio kao gostujući ruski emigrantski pisac u Veslijanovom ruskom odeljenju.[7] Godine 1987. dobio je Gugenhajmovu stipendiju za beletristiku.[8] Godine 2002. Aleškovski je osvojio Puškinsku nagradu.

Stil pisanja uredi

Aleškovski je imao izrazit stil pisanja - kombinaciju skaza i satire sovjetskih društvenih ili naučnih eksperimenata. Većina njegovih spisa je duboko duhovita. Novela Nikolaj Nikolajevič ismeva sovjetsku glupost u pseudonaučnim biološkim eksperimentima. Njegov roman Kengur priča priču o starom lopovu i njegovim iskušenjima tokom suđenja iz staljinističke ere ; Sam Josif Staljin je lik. Drugi suštinski element stila Aleškovskog je fantazija i groteska. Njegov roman Ruka definiše sovjetsku komunističku doktrinu kao modernu predstavu apsolutnog zla.

Knjiga poslednjih reči bavi se suštinskom temom ruske književnosti, "problemom malog čoveka" - teškoćom društvene egzistencije jednostavnog, ali poštenog čoveka. Temu je započeo Nikolaj Gogolj, a dalje je pojačao i dramatizovao Fjodor Dostojevski, između ostalih.

Aleškovski je bio jedan od prvih koji je u svom pisanju koristio psovke. Njegova najpoznatija i najcenjenija dela su njegove antistaljinističke pesme, koje su postale deo urbane narodne tradicije u Sovjetskom Savezu, a neki čak pogrešno smatraju da su anonimne.

Radovi uredi

Romani uredi

  • Nikolaj Nikolajevič (napisano 1970, objavljeno 1980)
  • Kengur (napisano 1974-75, objavljeno 1981)
  • Ruka (napisano 1978-80, objavljeno 1980)
  • Kamuflaža (1978)
  • Vrteška (1979)
  • Skromna plava marama (1981)
  • Smrt u Moskvi (1983)
  • Ruru (1985)
  • Flea Tango (1987)
  • Prsten u futroli (1991)
  • Pretposlednji život (2009)
  • Mali zatvorski roman (2011)

Kratke priče uredi

  • Knjiga poslednjih reči - 35 zločina (zbirka, Vermont 1984)

Scenario uredi

  • Šta ti se dešava? (1975)
  • Kiš, dve torbe i cela nedelja (1974)
  • Nesreća (1974)
  • Evo mog sela (1972)

Dečiji romani uredi

  • Kiš, dve torbe i cela nedelja
  • Kiš i ja u Krimu (1975)

Ostala dela uredi

  • Antologija ruske satire i humora (Vol 8)
  • Sabrana dela (3 izdanja do danas)

Prevedeno na engleski uredi

  • Nikolai Nikolaevich and Camouflage: Two Novels, Columbia University Press, 2019 (The Russian Library). Preveo Dafild Vajt. Uredila Suzan Fuso.

Dodatna literatura uredi

Napomene i reference uredi

  1. ^ „Umer pisatelь i ispolnitelь Юz Aleškovskiй”. Radio Svoboda. 
  2. ^ „Nepodcenzurnый pravdolюb”. Jewish Observer. 10. 10. 2019. 
  3. ^ „Юz Aleškovskiй - žiznь”. www.yuz.ru. 
  4. ^ „Glavnый materщinnik: Юz Aleškovskiй”. Arhivirano iz originala 2018-03-23. g. Pristupljeno 2018-03-23. 
  5. ^ „Юz Aleškovskiй: «Mne nužen mыslennый sobesednik»”. God Literaturы. 
  6. ^ Tekstы pesen Ю. Aleškovskogo na saйte avtora.
  7. ^ „Wesleyan University - Russian Department”. Arhivirano iz originala 12. 8. 2010. g. Pristupljeno 16. 8. 2010. 
  8. ^ „John Simon Guggenheim Foundation | Yuz Aleshkovsky”. 

Spoljašnje veze uredi