Јунак нашег доба

Junak našeg doba (rus. Герой нашего времени) je roman Mihaila Jurjeviča Ljermontova, napisan 1839. godine. Nastao je u doba romantizma, ali poseduje važne elemente psihološkog realizma, pa je stoga smatran prvim psihološkim romanom ruske književnosti.

Junak našeg doba
Nastanak
Orig. naslovGeroй našego vremeni
AutorMihail Jurjevič Ljermontov
Zemlja Ruska Imperija
Jezikruski
Sadržaj
Žanr / vrsta delaroman
Mesto i vreme
radnje
Kavkaz, Ruska Imperija; kraj 19. veka
Izdavanje
IzdavačIlja Glazunov (rus. Типография Ильи Глазунова и Ко)
Datum1840
Spoljašnje veze
Orig. tekstGeroй našego vremeni (ruski Vikizvornik)

Osnovni opis

uredi

Radnja je smeštena u četvrtu deceniju 19. veka na Kavkazu. Reč je o romantičarskom romanu koji se bavi pitanjem tzv. „suvišnog čoveka”, bajronovskog junaka, prikazanog kroz lik mladog oficira Grigorija Aleksandroviča Pečorina.

Struktura romana

uredi

Narativna struktura romana je kompleksna i nije hronološki organizovana. Roman se sastoji iz pet zasebnih celina, kratkih priča ispirčanih iz različitih perspektiva, koje su koncentrisane oko glavnog lika. To su: Bela, Maksim Maksimič, Taman, Kneginjica Meri i Fatalist. U poslednoj priči Fatalist Ljermontov opisuje srpskog poručnika Vuliča, koji je bio u ruskoj vojsci na Kavkazu.

Reč je o revolucionarnom književnom delu koje je specifičnom strukturom, hronološkim eksperimentima i inventivnim načinom pripovedanja izvršilo veliki uticaj na tokove ruske književnosti.[1]

Glavni junak

uredi
 
Duel Pečorina i Grušnickog (ilustracija Mihaila Vrubelja u romanu iz 1891)

Pečorin je jedan od prvih ambivalentnih likova ruske književnosti, a karakterišu ga i snažna individualnost, melanholija, cinizam i nihilizam. On je razočarani ruski aristokrata i čovek koji ne veruje ni u šta pa se nekažnjeno se igra ljubavlju žena i poverenjem muškaraca. Njegova sreća je privremena, a ništa ga ne može trajno zadovoljiti, niti umiriti. On se impulsivno upušta u opasne avanture, rizikuje sopstveni život i uništava žene kojima je stalo do njega. Iako je sposoban da oseća, on to ne ume da pokaže. Pečorin je hrabar i odlučan, ali su njegova energija i potencijal uzalud potrošeni, pa on gine u dvoboju.[2]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ Murray, Christopher (2004). Encyclopedia of the Romantic Era, 1760–1850. New York: Taylor & Francis. str. 498. ISBN 978-1-57958-423-8. 
  2. ^ [1] Encyclopedia Britannica

Spoljašnje veze

uredi