ЏФК (film)

биографски историјски драмски филм из 1991.

DžFK (engl. JFK) ili Dž.F.K. je američki biografski istorijski dramski film iz 1991. godine u režiji Olivera Stouna, koju je, i producirao i napisao, a adaptirali su ga Stoun i Zakari Sklar po knjigama „Na tragu ubica“ (1988) Džima Garisona i „Krosfajer: Zavera u kojoj je ubijen Kenedi“ (1989) Džima Marsa.[1] Naslov predstavlja inicijale punog imena predsednika Džona Kenedija.

DžFK
Filmski poster
Izvorni naslovJFK
RežijaOliver Stoun
ScenarioOliver Stoun
Zakari Sklar
ProducentA. Kitman Ho
Oliver Stoun
Temelji se naromanu On the Trail of the Assassins Džima Garisona i Crossfire: The Plot That Killed Kennedy Džima Marsa
Glavne ulogeKevin Kostner
Kevin Bejkon
Tomi Li Džouns
Lori Metkalf
Gari Oldman
Majkl Ruker
Džej O. Sanders
Sisi Spejsik
MuzikaDžon Vilijams
SnimateljRobert Ričardson
MontažaDžo Hatšing
Pjetro Skalija
Producentska
kuća
Le Studio Canal+
Regency Enterprises
Alcor Films
Ixtlan Corporation
StudioWarner Bros.
Godina1991.
Trajanje188 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Veb-sajtwww.jfk-online.com/jfkmovie.html
IMDb veza

Film prati istragu okružnog tužioca Nju Orleansa Džima Garisona o ubistvu američkog predsednika Džona Ficdžeralda Kenedija 22. novembra 1963. u Dalasu. Istraga je završena 1969. tužbom u kojoj je Garison teretio biznismena Kleja Šoa uz optužbu za učešće u najvećoj zaveri za ubistvo predsednika Kenedija, koju su organizovali kubanski kontrarevolucionari, kao i američka mafija uz podršku vlade SAD.

U filmu je predstavljena ansamblska podela uloga koje tumače Kevin Kostner, Kevin Bejkon, Tomi Li Džouns, Lori Metkalf, Geri Oldman, Majkl Ruker, Džej O. Sanders, Sisi Spejsik i mnogi drugi. Ovo je bio prvi od tri Stounova filma o američkim predsednicima, snimljen četiri godine pre Niksona, o životu Ričarda Niksona, a 13 godina kasnije usledio je Buš, o Džordžu Bušu mlađem.

Radnja uredi

 Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Film počinje odlomkom iz govora odlazećeg američkog predsednika Dvajta Ajzenhauera 1961. godine, upozoravajući na sve veći uticaj vojno-industrijskog kompleksa na život zemlje, a nastavlja se opisom aktivnosti Džona Kenedija – što je, prema Stounu, dovelo do njegovog ubistva. Uvod se završava rekonstrukcijom scene atentata na Kenedija 22. novembra 1963. u Dalasu.

Narativ se pomera na Džima Garisona, okružnog tužioca Nju Orleansa, koji saznaje za ubistvo, a zatim dobija informacije o mogućoj vezi između događaja u Dalasu i nekih ljudi u Nju Orleansu. U želji da pomognu u vladinoj istrazi, Garison i njegov tim odmah počinju da „razrađuju” informacije koje su dobili, pa čak i uhapse nekoliko potencijalnih saučesnika, uključujući Dejvida Ferija i žele da ih predaju FBI-u. Međutim, FBI ubrzo javno negira bilo kakvu vezu između osumnjičenih i Kenedijevog ubistva. Nakon što je Džek Rubi ubio zvanično osumnjičenog za ubistvo predsednika Lija Harvija Osvalda, Garison zatvara istragu, ali mu cela priča i dalje deluje sumnjivo.

Tri godine kasnije, 1967, Garison ponovo otvara istragu nakon što je pročitao izveštaj Vorenove komisije. Čitajući izveštaj komisije, Garison otkriva mnoge greške i aljkavost u vođenju istrage. Ubrzo nakon početka istrage, visoki vojni zvaničnik koji sebe naziva gospodin Iks organizuje tajni sastanak sa Garisonom u Vašingtonu. Gospodin Iks govori o zaveri u koju su uključeni visoki zvaničnici CIA, Tajne službe, FBI, predstavnici mafije, krupni tajkuni vojno-industrijskog kompleksa i lično potpredsednik Sjedinjenih Država pod Kenedijem, Lindon Džonson. Zavera je imala za cilj da ubiju Kenedija i dodatno prikrije tragove zaverenika. Gospodin Iks objašnjava Garisonu da je Kenedi ubijen zbog želje da izvuče SAD iz sukoba u Vijetnamu i da u velikoj meri oslabi uticaj CIA.

„Gospodin Iks” priznaje da je radio u Pentagonovom odeljenju za tajne operacije, bavio se obezbeđenjem samog Kenedija, a nekoliko meseci pre ubistva razvio je plan da Kenedi povuče američke trupe iz Vijetnama. On nastavlja da opisuje neke neobičnosti koje je primetio. Konkretno, neposredno pred atentat, neočekivano je poslat na Novi Zeland, čime je uklonjen iz pitanja zaštite predsednika. Dok je bio na Novom Zelandu u vreme Kenedijevog ubistva, vidi članke u novinama u kojima se navodi da je ubica Osvald. Ali sve se ovo dešava četiri sata pre nego što Osvald bude zvanično optužen. Odnosno, u štampi je bilo unapred pripremljenih podmetanja o Osvaldu kao atentatoru na predsednika, koje su nehotice objavljene u novinama na Novom Zelandu, pre nego što je on uopšte optužen. Tokom boravka gospodina Iks na Novom Zelandu došlo je do veoma čudnih promena u organizaciji Kenedijevog obezbeđenja, za šta je Gospodin Iks bio odgovoran. Pre Kenedijeve posete Dalasu, neko je otkazao standardne operativne procedure u ovakvim slučajevima: rani odlazak na mesto predstojeće posete specijalne grupe, pregled zgrada, kontrola prozora, uvođenje agenata u masu duž kolone, postavljanje snajperista. Događaji su otkazani uprkos direktnom protestu komandanta grupe obezbeđenja. Prema rečima gospodina Iks, sve ove činjenice direktno ukazuju na postojanje zavere.

Gospodin Iks poziva Garisona da „nastavi da kopa” i krene na međunarodnog biznismena iz Nju Orleansa Kleja Šoa, koji je takođe bio deo zavere.

Kako se bliži suđenje Kleju Šou, neki od Garisonovih zaposlenih počinju da preispituju njegove postupke i napuštaju tim istražitelja. Garisonova supruga optužuje ga da ga je istraga potpuno zarobila i otuđila od porodice. Pored ovoga, mediji otvaraju kampanju protiv Garisona i njegovog tima, kritikujući njega lično, njegove metode rada i preteranu potrošnju novca na istragu. Neki ključni svedoci su preplašeni i odbijaju da se pojave na sudu, dok drugi, uključujući Dejvida Ferija, umiru pod sumnjivim okolnostima.

U martu 1969, porota je, nakon što je provela manje od jednog časa u debati, u potpunosti oslobodila Kleja Šoa. Film pokazuje da porota veruje u postojanje zavere, ali ne vidi dokaze o umešanosti Kleja Šoa u nju.

Uloge uredi

Glumac Uloga
Kevin Kostner Džim Garison
Kevin Bejkon Vili O'Kif
Tomi Li Džouns Klej Šo / Klej Bertrand
Lori Metkalf Suzi Koks
Gari Oldman Li Harvi Osvald
Majkl Ruker Bil Brusard
Džej O. Sanders Lu Ajvon
Sisi Spejsek Liz Garison
Džo Peši Dejvid Feri
Beata Poznjak Marina Osvald Porter
Džek Lemon Džek Martin
Volter Matau senator Rasel B. Long
Donald Saderland gospodin Iks
Ed Asner Gaj Banister
Brajan Dojl Mari Džek Rubi
Džon Kendi Din Endruz Mlađi
Sali Kirkland Rouz Šerami
Vejn Najt Numa Bertel
Pruit Tejlor Vins Li Bauers
Toni Plana Karlos Bringijer
Vinsent D'Onofrio Bil Njuman

Reference uredi

  1. ^ „AFI|Catalog”. catalog.afi.com. Pristupljeno 9. 9. 2022. 

Spoljašnje veze uredi