Džon Dejvidson Rokfeler (engl. John D. Rockefeller; Ričford, 8. jul 1839Ormond Bič, 23. maj 1937) je bio američki industrijalac i filantrop.[1][2] Osnivač je porodice Rokfeler, koja je svoje bogatstvo stekla u naftnoj industriji. Brat je Vilijama Rokfelera.

Džon D. Rokfeler
Rokfeler 1885. godine
Datum rođenja(1839-07-08)8. jul 1839.
Mesto rođenjaRičfordSAD
Datum smrti23. maj 1937.(1937-05-23) (97 god.)
Mesto smrtiOrmond BičSAD

Osnivač je naftne kompanije standard oil kompani - engl. Standard Oil Company 1870. godine koju je vodio dok se nije zvanično penzionisao 1897. Kako su kerozin i benzin dobijali na važnosti, Rokfelerovo bogatstvo je raslo. Postao je najbogatiji čovek na svetu i prvi Amerikanac koji vredi više od milijardu dolara.[3] Često se smatra za najbogatijeg čoveka u istoriji.[4]

Vrhovni sud je 1911. presudio da Standard Oil mora biti uklonjen zbog kršenja saveznih antimonopolskih zakona. Podeljen je na 34 odvojena entiteta, uključujući kompanije koje su postale Ekson mobil, Ševron korporacija i druge - od kojih neke još uvek imaju najveći nivo prihoda u svetu. Pojedinačni delovi kompanije bili su vredniji od celine, pošto se udeo ovih udvostručio i utrostručio u ranim godinama, Rokfeler je postao prvi milijarder u zemlji sa bogatstvom vrednim skoro 2% nacionalne ekonomije.[5] Njegov vrh neto vrednosti procenjen je na US $ 409 milijardi (u 2018 dolara; inflacija prilagođena) 1913.[6] Brojka 409 milijardi pretpostavlja udeo od 2% američkog BDP-a u 2016. Njegovo lično bogatstvo, 900 miliona u 1913, više od 2% američkog BDP-a od 39,1 milijarde te godine [7] je vredelo 21 milijardu dolara u 2016, prilagođeno inflaciji (do 1937. bogatstvo Rokfelera bilo je 1,4 milijarde ili 1,5% BDP-a od 92 milijarde).[8]

Ogromno Američko carstvo kompanije obuhvatalo je 20.000 domaćih bušotina, 4.000 milja cevovoda, 5.000 autocisterni i više od 100.000 zaposlenih. Njen udeo u svetskoj preradi nafte prešao je preko 90%, ali je polako opao na oko 80% tokom ostatka veka. [traži se izvor] Uprkos formiranju poverenja i njegovog doživljenog imuniteta od svih konkurenata, Standard Oil je 1880. godine prošao svoj vrhunac moći nad svetskim naftnim tržištem. Rokfeler je konačno odustao od snova da kontroliše svu svetsku preradu nafte; kasnije je priznao: "Shvatili smo da bi javno mišljenje bilo protiv nas ako bismo zaista rafinirali svu naftu." [9] Tokom vremena, strana konkurencija i novi nalazišta u inostranstvu potkopali su njegovu dominaciju. Početkom osamdesetih godina Rokfeler je stvorio jednu od svojih najvažnijih inovacija. Umesto da pokuša da direktno utiče na cenu sirove nafte, Standard Oil je vršio indirektnu kontrolu promenom troškova skladištenja nafte kako bi odgovarao tržišnim uslovima. Rokfeler je tada naredio izdavanje potvrda protiv nafte uskladištene u njenim cevovodima. Ovim certifikatima trgovali su špekulanti, čime je stvoreno prvo tržište naftnih fjučersa, koje je od tada nadalje efektivno postavljalo tržišne cene. Nacionalna berza nafte otvorena je na Menhetnu krajem 1882. kako bi olakšala trgovanje naftnim fjučersima.[10]

Njegov unuci su Dejvid Rokfeler i Nelson Rokfeler.

Mladost uredi

 
Rokfeler u dobu od 18 godina.

Džon D. Rokfeler bio je drugo od šestoro dece, rođen u Ričfordu, u saveznoj državi Njujork, kao sin Vilijama Averija Rokfelera (13. novembra 1810. - 11. maja 1906) i Elize (Dejvison, 12. septembar 181328. mart 1889). Porodica s očeve strane potiče iz Nojvida, današnja Rajna-Palatinat u Nemačkoj. I danas u Nojvidu postoje porodice s tim i sličnim prezimenima. Neki rodoslovi su utvrđivali poreklo nekih od njegovih predaka od francuskih hugenota koji su pobegli u Nemačku u 17. veku.[11][12] Njegov otac - prvobitno drvoseča, zatim trgovački putnik - sebe je opisivao kao „botaničkog lekara” i prodavao je eliksire.

Majka Eliza, domaćica i pobožna baptistikinja, borila se održavajući u domu privid stabilnosti, budući je Vilijam često bivao odsutan na duže vreme. Ona je takođe morala da se nosi s muževim švrljanjem i dvostrukim životom koji je uključivao i bigamiju.[13] Mladi Rokfeler činio je svoj deo u redovnom domaćinstvu i zarađivao dodatni novac uzgajanjem ćurana, prodajom krompira i slatkiša, a na kraju posuđivanjem malih svota novca susedima. On je sledio očev savet „trgovati jela za plate” i uvek dobijao bolji deo svakog posla. Veliki Bil jednom se pohvalio, „Ja varam svoje dečake svakom prilikom. Želim ih napraviti oštrima.”[14] Kad je bio dečak, njegova porodica preselila se u Moraviju, u saveznoj državi Njujork, i 1851. godine, u Ovego, gde je pohađao Akademiju Ovego. Godine 1853,, njegova se porodica preselila u Strongsvil, predgrađe Klivlenda. Rokfeler je pohađao Klivlendsku centralnu srednju školu, a zatim je uzeo desetonedeljni poslovni kurs na Folsomskom trgovačkom koledžu, gde je studirao knjigovodstvo.[15]

Uprkos očevim izostancima i čestim porodičnim selidbama, mladi Rokfeler dobro se ponašao, te bio ozbiljan i studiozan dečak. Njegovi savremenici opisivali su ga kao povučenog, ozbiljnog, pobožnog, metodičnog i diskretnog. Bio je odličan u raspravama, a i precizno se izražavao. Rokfeler je takođe gajio duboku ljubav prema muzici i sanjao o tome kao mogućoj karijeri.[16] Vrlo rano pokazao je dar za brojeve i računovodstvo.

Karijera pre Standard Oila uredi

Računovodstvena karijera uredi

U septembru 1855. godine, kada je Rokfeler imao šesnaest godina, dobio je prvi posao kao pomoćni knjigovođa, radeći za malu proviziju u firmi pod nazivom Hewitt & Tuttle. On je radio prekovremeno i radosno, kao što se kasnije prisećao, u „ultimatnoj metodičnosti i sistematičnosti”. Bio je posebno vešt u izračunavanju troškova prevoza, što mu je poslužilo i kasnije u karijeri. Puna plata za njegova prva tri meseca rada bila je 50 dolara (50 centi dnevno).[17] Kao mladić, Rokfeler je navodno izjavio kako su njegove dve velike ambicije da zaradi 100.000 dolara i da živi 100 godina.[18]

Poslovna partnerstva uredi

Godine 1859, Rokfeler se upustio u posao s partnerom, Morisom B. Klarkom, kada su podigli 4.000 dolara kapitala. Rokfeler je od tada stalno napredovao, zarađujući novac svake godine u svojoj karijeri.[19] Nakon veleprodaje prehrambenih proizvoda, partneri su 1863. godine izgradili rafineriju nafte u „Ter flatsu”, zatim u rastućoj Klivlendskoj industrijskoj zoni. Rafinerija je bila u direktnom vlasništvu „Andrews, Clark & Company”, koju su činili Klark & Rokfeler, hemičar Samjuel Endruz, i dva brata M. B. Klarka. Trgovina naftom je tada bila u povojima. Kitovo ulje postalo je preskupo za široke slojeve i ljudima je trebalo jeftinije gorivo za rasvetu opšte namene.[20]

Dok se njegov brat Frank borio u građanskom ratu, Rokfeler je nastojao da proširi svoj posao. Davao je novac za potrebe Unije, kao i mnogi bogati severnjaci koji su hteli da izbegnu borbu.[21] U februaru 1865. godine, u nečemu što je kasnije istoričar naftne industrije Danijel Jergin opisao kao „kritični” događaj, Rokfeler je otkupio udeo braće Klark za 72.500 $ te tako osnovao firmu „Rokfeler & Endruz”". Tada je rekao: „To je bio dan koji je odredio moju karijeru.”[22] Bio je u dobrom položaju iskorištavanja posleratnog prosperiteta i velikog širenja prema zapadu, potaknutog rastom željezničkih pruga i privrede zasnovane na nafti. Teško je posuđivao, zadržavao je dobit i brzo se prilagođavao promenama tržišta.[23]

Začeci naftnoga poslovanja uredi

Godine 1866,, njegov brat Vilijam Rokfeler izgradio je još jednu rafineriju u Klivlendu i doveo Džona u partnerstvo. Godine 1867,, Henri M. Flagler postao je njihov partner te su zajedno osnovali firmu Rokfeler, Endruz & Flagler. Do 1868. godine, Rokfeler je nastavio s praksom zaduživanja i reinvestiranja profita, kontrole troškova i korištenja rafinerijskog otpada. Firma je imala u vlasništvu dve klivlendske rafinerije i marketinšku podružnicu u Njujorku. Bila je to najveća rafinerija nafte na svetu.[24][25] Rokfeler, Endruz & Flagler bila je prethodnik Standard Oil kompanije.

Reference uredi

  1. ^ „The Richest Americans”. Fortune. CNN. Pristupljeno 25. 3. 2016. 
  2. ^ „The Wealthiest Americans Ever”. The New York Times. 15. 7. 2007. Pristupljeno 17. 7. 2007. 
  3. ^ CNN Fortune Magazine lists the richest Americans
  4. ^ New York Times: The Wealthiest Americans Ever
  5. ^ 10 Things You May Not Know About John D. Rockefeller
  6. ^ 0 richest people in the entire history
  7. ^ US Gross Domestic Product 1913-1939 Stuck on Stupid Us Economy
  8. ^ United States Department of Labor: Bureau of Labor Statistics; the family fortune is estimated at 11 billion in 2016 Fox Business Report September 1, 2016
  9. ^ John D. Rockefeller: Anointed with Oil
  10. ^ Titan: The Life of John D Rockefeller, Sr. New York: Random House, 1998.
  11. ^ Chernow 1998, str. 3 harvnb greška: više ciljeva (2×): CITEREFChernow1998 (help) i pp. 10.
  12. ^ Scheiffarth, Engelbert: Der New Yorker Gouverneur Nelson A. Rockefeller und die Rockefeller im Neuwieder Raum. Genealogisches Jahrbuch, 9 (1969), pp. 16-41.
  13. ^ Chernow 1998, str. 43. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFChernow1998 (help)
  14. ^ Segall 2001, str. 15–16.
  15. ^ Ellen Greenman Coffey, Nancy Shuker, John D. Rockefeller, empire builder(Silver Burdett, 1989), pp. 18., 30.
  16. ^ Chernow 1998, str. 40. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFChernow1998 (help)
  17. ^ Chernow 1998, str. 47. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFChernow1998 (help)
  18. ^ Stevens 2008, str. 135.
  19. ^ Segall 2001, str. 25
  20. ^ Chernow 1998, str. 73–74. sfn greška: više ciljeva (2×): CITEREFChernow1998 (help)
  21. ^ Segall 2001, str. 28
  22. ^ Segall 2001, str. 32
  23. ^ Segall 2001, str. 32., 35.
  24. ^ Biography: John D. Rockefeller, Senior
  25. ^ „Exxonmobil - Our history”. Arhivirano iz originala 12. 11. 2008. g. Pristupljeno 07. 06. 2019. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi