Džozef Stiven Sakik, po nekim izvorima i Šakić (engl. Joseph Steven Sakic, hrv. Joe Šakić, IPA: ˈsækɪk[1]; Bernabi, 7. jul 1969) bivši je kanadski profesionalni hokejaš na ledu. Igrao je na poziciji centra, a celokupnu profesionalnu karijeru proveo je u NHL-u, u klubu Kvebek nordiksiKolorado avalanči. Bio je vođa ekipe Nordiksa od 1992, odnosno Avalanča od 1995. Trinaest puta je nastupio na Ol star utakmicama, a sa saigračima Patrikom Rojom, Peterom Forsbergom i Adamom Futom osvojio je dve titule NHL prvaka (1996. i 2001). Za sezonu 2000/01 proglašen je najkorisnijim igračem lige i osvojio Hartov memorijalni trofej[2], a 2002. predvodio je Kanadu do zlatne medalje na Zimskoj olimpijadi u Solt Lejk Sitiju. Statistički je među najboljim NHL- napadačima svih vremena; osmi je po poenima (1641), 11. po asistencijama (1016) i 14. po golovima (625). Od hokeja se oprostio 2009. i budući je član hokejaške Kuće slavnih.[3]

Džo Sakik
engl. Joe Sakic
Džo Sakik u dresu Kolorado avalanča
Lični podaci
Datum rođenja (1969-07-07)7. jul 1969.(54 god.)
Mesto rođenja Bernabi, Kanada
Državljanstvo  Kanada
Visina 1,80 m
Masa 88 kg
Igračke informacije
Pozicija Centar
NHL draft 1987. / 15. pik
Odabrao: Kvebek nordiksi
Reprezentacija  Kanada
Pro karijera od 1988.
Seniorska karijera
Godine Klub
1988–1955
1995–2009
Kvebek nordiksi
Kolorado avalanči

Biografija

uredi

Detinjstvo i mladost

uredi

Džo Sakik (ili Super Džo) je sin Marijana, Hrvata iz Like i Slavice, Kanađanke hrvatskog porekla rođene u Bernabiju (Britanska Kolumbija).[4] Sve do polaska u dečji vrtić, Sakik je govorio samo hrvatski,[5] a upravo je jezička barijera u ranoj mladosti uticala na to da u kasnijoj NHL karijeri bude zapamćen kao vođa koji vodi svojim primerom. Sa četiri navršene godine, Sakik je pohodio svoju prvu NHL utakmicu, susret između Vankuver kanaksa i Atlanta flejmsa, te nakon utakmice odlučio da u životu želi biti hokejaš i ništa drugo.[6] Sakik je pažnju na sebe skrenuo u juniorskim danima dok je igrao za VHL ekipu Svift karent bronkosi. U dresu bronkosa za dve sezone ostvario je učinak od 138 golova i 155 asistencija u samo 136 utakmica. Mnogi su tada govorili kako je Sakik novi Vejn Grecki u nastajanju, hokejaška legenda koja mu je ujedno bila i idol.[7]

Profesionalna karijera

uredi

Kvebek nordiksi

uredi

Na draftu 1987. godine kao 15. pik u prvom krugu izabrali su ga čelnici Kvebek nordiksa.[8] Prvi nastup u NHL-u imao je 6. oktobra protiv Hartford vejlersa, današnji Karolina harikensi, na kome je ubeležio svoju prvu asistenciju. Već 8. oktobra protiv Nju Džerzi devilsa zabio je prvi gol, pa na njega nije dugo čekao. U sedam sezona za nordikse je odigrao 508 utakmica, pri tome skupivši 626 bodova, odnosno 234 gola i 392 asistencije. U sezoni 1990./91. imenovan je za kapitena, zajedno sa Stivenom Finom—Sakik je bio kapitan u domaćim, a Fin u gostujućim utakmicama. U sezoni 1992./93. Sakik je postao jedini kapiten ekipe.[9]

Premda je i u Kvebeku pokazao svoje hokejaške veštine, Džo Sakik je široj svetskoj javnosti ipak postao poznatiji kao kapetan Kolorado avalančija. U leto 1995. godine, Kvebek nordiksi proglasili su bankrot, a ekips je preseljena u Denver, glavni grad američke savezne države Kolorado, po kojoj je i dobila ime Kolorado avalanči.

 
Sakik je celu karijeru proveo u istom klubu, s obzirom da su Kolorado avalanči nasledci Kvebek nordiksa

Kolorado avalanči

uredi

Već u svojoj prvoj sezoni u novom gradu i državi, Kolorado avalanči protutnjao je NHL-om i uzeo svoj prvi Stenli kup. Taj trofej je posebno značajan i za grad Denver, kojem je to bio prvi naslov u nekom od američkih profesionalnih sportova. Osim prvog NHL prstena, Sakik je uzeo i trofej Kona Smajta, odnosno trofej za najkorisnijeg igrača u doigravanju. Sledećih nekoliko sezona Sakika su mučile povrede, zbog koji je kroz naredne četiri sezone propustio 66 utakmica. Uprkos tim nesrećama, Sakik je zadržao svoj prosek od skoro jednog poena po utakmici.[10]

Sezona 2000/01. bila je nova sezona iz snova za njega i njegovu ekipu. Kolorado je pod njegovim vođstvom ugrabio svoj drugi Predsednički trofej, koji dobija najbolja ekipa regularne sezone, kao i Stenli kup. Uz drugi NHL prsten, Sakik je na kraju te sezone dodao čak četiri lične nagrade u svoju bogatu riznicu. Memorijalni trofej Ledi Bing, trofej koji dobija gospodin NHL lige. Igrač koji uz veliko znanje igranja hokeja na ledu, svojom predanošću hokeju, ponašanjem na ledu i izvan njega, predstavlja oličenje idealnog sportiste-hokejaša, gospodina na ledu. Zatim nagradu Lester B. Pirson, koja se dodeljuje najboljem igraču glasanjem članova organizacije NHLPA, udruženje igrača NHL-a. Treća u nizu nagrada bila je Hart memorijal za najkorisnijeg igrača NHL-a. Poslednja, ali ne manje važna, bila je nagrada Plus/Minus, koja se dodeljuje igraču sa najboljom plus—minus statistikom na kraju sezone.[11]

Narednih sezona, Sakik je i dalje bio glavni igrač i vođa Kolorado avalančija. Premda bez većih klupskih uspeha, Super Džo je nastavio sa postavljanjem novih sopstvenih rekorda. Tako je 15. februara na utakmici protiv Kalgari flejmsa postigao svoj 600. NHL gol.[12] Uz to, Sakik je postao drugi igrač u istoriji NHL-a, nakon Gordija Houa, koji je u 37. godini života upisao 100 bodova.[13]

Nakon te sezone, njegova karijera krenula je silaznom putanjom i to najpre zahvaljujući povredama. U sezoni 2007./08. odigrao je samo 44 utakmice zbog operacije hernije. Ipak, uprkos povredi, 22. marta na utakmici protiv Edmonton ojlersa upisao je svoju 1000. asistenciju, čime je postao 11. igrač u istoriji NHL-a kojem je to uspelo.

U sezoni 2008/09. problemi sa povredama su se nastavili. Super Džo upisao je samo 15 nastupa, a veći deo vremena proveo je oporavljajući se od operacije leđa i prstiju. Klub je bez njegovog doprinosa u igri završio na začelju Zapadne konferencije, što je najgori rezultat otkako je ekipa iz Kvebeka preseljena u Denver. Nakon 20 godina profesionalne karijere, odlučio jr da se zvanično penzioniše, te je 9. jula 2009. godine to i zvanično potvrdio. Dana 1. oktobra iste godine, neposredno pre početka prve utakmice, u sezoni 2009/10., protiv San Hose šarksa, održana je zvanična ceremonija u dvorani Pepsi centar, pri čemu su se klub i navijači oprostili od Sakika, te ujedno penzionisali i njegov broj 19.[14]

Ol star utakmice

uredi

Sakik je trinaest puta izabran za NHL-ove Ol star utakmice koje se tradicionalno igraju jednom godišnje nakon prvog dela regularne sezone. Sakik je odigrao dvanaest utakmica, od toga je dva puta bio kapetan. Jedinu utakmicu koju je propustio, zbog povrede, bila je utakmica iz 1997. godine. U utakmici iz 2004. godine osvojio je nagradu MVP, tj. za najkorisnijeg igrača, nakon što je postigao het-trik, te ostvario pobedu sa Zapadnom konferencijom. Poslednju Ol star utakmicu odigrao je 2007. godine.

Reprezentacija

uredi
 
Sakik u dresu kanadske reprezentacije
Osvojene medalje
Predstavljajući   Kanada
Hokej na ledu
Olimpijske igre
  2002. Solt Lejk Siti Kanada
Svetsko prvenstvo
  1994. Italija Kanada
  1991. Finska Kanada
Svetski kup
  2002. Toronto Kanada
  2002. Montreal Kanada

Osim na klupskom nivou, Sakik je bio vrlo uspešan i sa kanadskom reprezentacijom. Godine 1988. osvojio je zlatnu medalju na juniorskom svetkom prvenstvu u Moskvi. Na seniorsko zlato čekao je šest godina. U Bolzanu 1994. godine, Kanada je osvojila naslov nakon pune 33 godine. Prve nastupe na Olimpijskim igrama, Sakik je ostvario 1998. godine u Naganu u Japan u. Zlatnu medalju osvojio je na Olimpijskim igarama 2002. U Solt Lejk Sitiju u saveznoj državi Juta, kad je Kanada u finalu turnira pobedila reprezentaciju SAD. Bile su to druge Olimpijske igre za njega, Kanada je 50 godina čekala olimpijsko zlato, a upravo je Sakik s četiri gola i šest asistencija predvodio Kanađane prema olimpijskom tronu. Uz zlato, pokupio je i nagradu za najkorisnijeg igrača turnira. Godine 2004. osvojio je Svetski kup, što mu je bio i zadnji trofej sa Kanadom. Dana 21. decembra 2005. godine imenovan je za kapitena reprezentacije za Zimske olimpijske igre održane 2006. godine u Torinu. Sakik je član i Zlatne trojke, kojeg čine igrači koji su u svojoj karijeri osvojili svetsko i olimpijsko zlato, kao i Stenli kup.

Statistika i nagrade

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Arhivirana kopija” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 04. 09. 2012. g. Pristupljeno 04. 12. 2011. 
  2. ^ „Hart Memorial Trophy”. NHL.com. 
  3. ^ „Quebec Nordiques Draft Picks: Joe Sakic, Mats Sundin, Eric Lindros, Tim Thomas, Bryan Fogarty, List of Quebec Nordiques Draft Picks: Amazon.ca: Source Wikipedia, LLC Books: Books”. Pristupljeno 2. 12. 2011. [mrtva veza]
  4. ^ Francis, Daniel (2000). The encyclopedia of British Columbia. [Vancouver] B.C: Harbour Pub. ISBN 978-1-55017-200-3. 
  5. ^ „NHL.com - Columns”. Arhivirano iz originala 23. 04. 2006. g. Pristupljeno 3. 12. 2011. 
  6. ^ „Joe Sakic Jersey - NHL schedule 2011”. Pristupljeno 2. 12. 2011. [mrtva veza]
  7. ^ „No average Joe - Sakic quietly moving among NHL all-time greats - NHL.com - News”. Pristupljeno 2. 12. 2011. 
  8. ^ The National Hockey League (2006). Official Guide & Record Book 2007. NHL. ISBN 978-1-894801-02-7. 
  9. ^ „1984 NHL Entry Draft -- Steven Finn”. Pristupljeno 3. 12. 2011. 
  10. ^ The National Hockey League (1996) (1997). 1997 NHL Yearbook. Toronto: Worldsport Properties. str. 232. 
  11. ^ „A hockey tradition comes to the NFL.”. Pristupljeno 3. 12. 2011. 
  12. ^ „Colorado Avalanche vs. Calgary Flames - Recap - February 15, 2007 - ESPN”. Pristupljeno 3. 12. 2011. 
  13. ^ „Avalanche 6, Flames 3 - NHL - Yahoo! Sports”. Arhivirano iz originala 22. 10. 2012. g. Pristupljeno 3. 12. 2011. 
  14. ^ „Avalanche Retires Sakic's #19 - Colorado Avalanche - News”. Arhivirano iz originala 29. 11. 2009. g. Pristupljeno 3. 12. 2011. 

Literatura

uredi
  • Francis, Daniel (2000). The encyclopedia of British Columbia. [Vancouver] B.C: Harbour Pub. 
  • The National Hockey League (2006). Official Guide & Record Book 2007. NHL. 
  • The National Hockey League (1996) (1997). 1997 NHL Yearbook. Toronto: Worldsport Properties. str. 232. 

Spoljašnje veze

uredi