Alan Vladimirovič Čumak (rus. Алла́н Влади́мирович Чума́к; Moskva, 26. maj 1935Moskva, 9. oktobar 2017) bio je ruski samozvani iscelitelj, televizijski prezenter i autor nekoliko knjiga o alternativnoj medicini. Bio je predsednik regionalnog javnog Fonda za promociju istraživanja socijalnih i anomalnih pojava.[2]

Alan Čumak
Alan Čumak 2015. godine
Puno imeAlan Vladimirovič Čumak
Datum rođenja(1935-05-26)26. maj 1935.
Mesto rođenjaMoskvaSSSR
Datum smrti9. oktobar 2017.(2017-10-09) (82 god.)
Mesto smrtiMoskvaRusija
SupružnikLjudmila Čumak[1]
Deca2
Veb-sajthttp://www.allanchumak.ru/

Biografija uredi

Završio je žurnalistiku na Moskovskom državnom univerzitetu. Od 1965. radio je na televiziji, u početku kao sportski komentator. Radio je kao urednik u glavnoj redakciji Novinske agencije Novosti (APN).

Krajem sedamdesetih, tokom pripreme članaka u kojim bi raskrinkao grupu bioenergetičara, Čumak je osetio da on poseduje neku moć, odnosno zasićenost energijom.[3] Od 1983. radio je u Naučno-istraživačkom institutu opšte i pedagoške psihologije Akademije pedagoških nauka SSSR.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina, počeo je da u Rusiji održava televizijske seanse. Tokom tih seansi, gledaoci bi držali pored ekrana tegle sa vodom[4], pomade, paste za zube i druge predmete na koje bi se prenela njegova isceliteljska energija.[5]

Nakon što je rusko Ministarstvo zdravlja zabranilo alternativnu medicinu, Čumakov rad je zabranjen. Kandidovao se na izborima za rusku Dumu 2000. godine u Samari i osvojio nešto više od 3% glasova.[2]

Umro je u Moskvi 9. oktobra 2017.[6] Sahranjen je na Donskom groblju u Moskvi.[7]

U Srbiji uredi

U Srbiji se Čumak prvi put javlja u jednom januarskom broju lista Radio TV revija iz 1990. godine. Zbog velikog interesovanja čitalaca, gostovao je na Jutarnjem programu TV Beograd kod Baneta Vukašinovića sa Brankom Petkovićem, novinarom Radio TV revije.[8]

Od oktobra 1990. Radio TV revija je u narednih 12 brojeva štampala po jednu sliku Alana Čumaka, čije bi dejstvo bilo isto kao kod njegovih televizijskih seansi, ali sa rokom od tridesetak dana.[9] Ove slike su često bile u obliku džepnih kalendara.[6]

Bibliografija uredi

Reference uredi

Literatura uredi