Albert Blezijer Sajc (engl. Albert Blazier Seitz, 16. avgust 189816. jul 1962) je bio američki obaveštajac, pripadnik Kancelarije za strateške usluge tokom Drugog svetskog rata.

Albert Blezijer Sajc
Albert Sajc
Lični podaci
Datum rođenja(1898-08-16)16. avgust 1898.
Datum smrti16. jul 1962.(1962-07-16) (63 god.)
Vojna karijera
Vojska Kancelarija za strateške usluge
Činpukovnik

Nalazio se u štabu generala Dragoljuba Draže Mihailovića.

Biografija uredi

Sajc se školovao na čuvenoj Vojnoj akademiji Vest Point. Napustio je studije i postao inženjer.

Na početku Drugog svetskog rata se pridružio američkim marincima i unapređivan je do čina potpukovnika. Potom je prešao u Kancelariju za strateške usluge i počeo da se bavi pitanjima stanja u okupiranoj Jugoslaviji. Kako je verovao da može doći do ujedinjenja snaga generala Mihailovića i Josipa Broza, dobio je nadimak "Lorens od Jugoslavije", prema Tomasu Edvardu Lorensu ("Lorens od Arabije"), koji je ujedinio Arape u borbi protiv Turaka.

U Jugoslaviju se spustio 23. septembra 1943. godine, zajedno sa brigadirom Čarlsom Armstrongom. Oni su iskočili iz aviona i spustili se na planinu Čemerno. Učestvovao je u oslobođenju Višegrada u oktobru 1943. godine. Tamo je prisustvovao napadima na civilno muslimansko stanovništvo, koje su pojedini krivili zato što su ustaše "klale srpske seljake", ali je onda streljan jedan pripadnik JVuO i sa odmazdama se prestalo.[1]

 
Pukovnik Sajc poklanja Kalabiću svoj pištolj i značku američkih marinaca (Stragari, novembar 1943)

O Nikoli Kalabiću, komandantu Gorske kraljeve garde kojem je poklonio svoj revolver, Sajc je rekao[2]:

Bio je najzanimljivija ličnost četničkog pokreta. Visok, vitak, snažne građe, lepih crta lica, lako prepoznatljiv. Imao je crnu gustu bradu, koja mu je savršeno pristajala i zelene oči koje su prosto streljale.

Krajem marta 1944. godine je odleteo sa aerodroma kod Berana za savezničku bazu u Bariju i tamo podneo izveštaj o stanju u Jugoslaviji.

Nakon rata se posvetio diplomatiji i bio vojni ataše u diplomatskim predstavništvima SAD, dok pojedini izvori navode da je kao pripadnik Centralne obaveštajne agencije organizovao antikomunističke gerilce za ustanak protiv Envera Hodže u Albaniji.

Bibliografija uredi

Reference uredi

  1. ^ Sajc, Albert (2004). Mihailović - prevarant ili heroj?. Beograd: Institut za savremenu istoriju. str. 73. ISBN 86-7403-094-7. 
  2. ^ „Kalabića ubili šest puta”. Novosti. 1. 1. 2011.