Aleksej Vjačeslavovič Karjakin (rus. Алексей Вячеславович Карякин; Stahanov, 7. april 1980) proruski je političar iz Ukrajine i prvi predsednik Narodnog saveta Luganske Narodne Republike delimično priznate države Luganske Narodne Republike (LNR) od 18. maja 2014. do 25. marta 2016. godine.

Aleksej Karjakin
Lični podaci
Puno imeAleksej Vjačeslavovič Karjakin
Datum rođenja(1980-04-07)7. april 1980.(44 god.)
Mesto rođenjaStahanov, Ukrajinska SSR, SSSR
Politička karijera
Politička
stranka
Mir za Luganščinu
18. maj 2014 — 25. mart 2016.
Prethodniknema
NaslednikVladimir Degtjarenko

Biografija uredi

Karjakin je rođen u gradu Stahanov, Luganska oblast.[1] Završio je tehničku školu Stahanov sa diplomom održavanja i popravke vozila.[1] Imao je svoj mali biznis (prodavnicu u Stahanovu).

U aprilu 2014, Karjakin je aktivno učestvovao u akcijama protiv politike ukrajinske vlade („Rusko proleće“) u gradu Stahanovu. Dana 5. aprila 2014, zajedno sa još pet aktivista, priveden je i smešten u privremeni pritvor Lenjinskog okružnog odeljenja policije u Lugansku, ali je ubrzo nakon napada na SBU Luganska pušten. Učestvovao je na mitinzima podrške specijalnim snagama MUP-a Ukrajine „Berkut“ i prikupljao novac u korist povređenih vojnika specijalnih snaga. On je 17. aprila predstavljao građane koji su zauzeli zgradu SBU u Lugansku na sastanku sa predstavnicima posmatračke grupe OEBS-a.[2][3]

Dana 18. maja 2014. izabran je za šefa parlamenta Luganske Narodne Republike (Narodni savet Luganske Narodne Republike).[1][4] Služba bezbednosti Ukrajine je 2014. godine stavila Alekseja Karjakina na poternicu zbog „sumnje za veleizdaju“.[5] Dana 6. oktobra je izabran za šefa Centralne revizorske komisije pokreta „Mir za Luganščinu“ (do 13. decembra 2014).

Od 17. novembra 2014. ponovo je izabran za predsednika Narodnog saveta LNR. Njegovu kandidaturu podržao je 41 poslanik od 43, dva poslanika su bila uzdržana.[6]

Narodni savet LNR je 25. marta 2016. razrešio Karjakina sa mesta predsedavajućeg na predlog poslanika.[7] Tri dana kasnije otišao je iz LNR u Rusiju. Od 29. aprila je lišen poslaničkog imuniteta.[8]

Stavljen je na poternicu Generalnog tužilaštva LNR 21. septembra 2016. godine zbog navodnog pokušaja državnog udara.[9]

Nakon što je tadašnji šef LNR Igor Plotnicki u novembru 2017. podneo ostavku i otišao u Rusiju, Karjakin se vratio u LNR. Dana 5. decembra 2017. godine na zgradi Vlade LNR u Lugansku u prisustvu rukovodstva LNR otkrivena je spomen-ploča Genadiju Cipkalovu. Ceremoniji je prisustvovao i Aleksej Karjakin.[10]

Prijavio se kao dobrovoljac tokom mobilizacije 2022. godine.[11]

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi

  Mediji vezani za članak Aleksej Karjakin na Vikimedijinoj ostavi