Andre Kurnand
Andre Frederik Kurnand (fr. André Frédéric Cournand; Pariz, 24. septembar 1895 — Grejt Barington — Masačusets, 19. februar 1988) je bio američki lekar i fiziolog francuskog porekla, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu u 1956.[1]
Andre Kurnand | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 24. septembar 1895. |
Mesto rođenja | Pariz, Francuska |
Datum smrti | 19. februar 1988.92 god.) ( |
Mesto smrti | Grejt Barington — Masačusets, Sjedinjene Američke Države |
Prebivalište | SAD |
Naučni rad | |
Polje | Fiziologija |
Institucija | Koledž lekara i hirurga |
Poznat po | Kateterizacija srca |
Nagrade | Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu (1956) |
Život i karijera
urediAndre Frederik Kurnand je rođen u Parizu 24. septembra, 1895, kao drugo od četvoro dece, Žila Kurnanda, stomatologa, i njegove supruge Margarite Veber.[2] Osnovno i srednje obrazovanje je stekao u školi Licej Kondorse, a fakultetsku diplomu na fakultetu umetnosti i nauke Univerziteta u Parizu 1913. i 1914, u oblasti fizike, hemije i biologije.[1]
Kao mladić, Kurnand je bio zaljubljenik u sport i od sportskih disciplina intenzivno je upražnjavao fudbal, tenis i alpsko planinarenje. Kurnand je bio i član Alpinističkog kluba Francske i član Američkog alpinističkog kluba.
Studije medicine, koje je započeo 1914, prekinuo je zbog volontiranja u Francuskoj vojsci u Prvom svetskom ratu. Od 1915. do 1918. Kurnand je bio dodeljen pešadijskom puku i bataljonu hirurga u kojima je dobio Ratni krst (Croix de Guerre) sa tri bronzane zvezdice.[1]
Nakon izlaska iz vojske krajem Prvog svetskog rata, Kurnand je nastavio studije medicine i postao lekar u Parizu, 1925. Tokom narednih nekoliko godina Kurnand je stekao veliko kliničko iskustvo: iz interne medicine kod profesora Masarija i Ašara, plućnih bolesti kod profesora Rista, pedijatrije kod profesora Debrea, i neurologije kod profesora Giljena. Doktorirao je sa tezom Akutna diseminovana skleroza, na Medicinskom fakultetu u Parizu maja 1930.[3]
Dalje školovanje Kurnand je nastavio u Sjedinjenim Američkim Državama, u Dispanzeru za plućne bolesti i tuberkulozu Univerziteta Kolumbija i bolnici u Njujorku. Kada je Kurnandu ponuđena mogućnost da postane stalni načelnika službe u dispanzeru, pod vođstvom Dikinson V. Ričardsa, i radi na istraživanjima iz fiziologije i fiziopatologije disanja, on je 1941. odlučio je da se nastani u SAD, i postao je američki državljanin.[3] Iz njegovog rada i saradnje sa Dikinson V. Ričardsom, koja je trajala više od četvrt veka, proistekla su brojna medicinska otkrića praćena međunarodnim priznanjima, među kojima je i dodela zajedničke Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu.[3]
Poslednjih meseci života, već ozbiljno narušenog zdravlja, Kurnand se povukao na farmu Berkšir u Masačusetsu. Njegovo srce je sve više popuštalo i slabilo i on je osetio da je došao do kraj njegovim dugim putovanjima po svetu. Preminuo je 19. februara 1988, u dubokoj starosti u 93. godini bogatog života, u kome je uspešno ispunio svoju misiju lekara i naučnika.[1]
Delo
urediO značaju Kurnandovog rada u oblasti kateterizacije srca najbolje govori deo izlaganja povodom dodele Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu 11. decembra, 1956:
"Srčani kateter je bio ... ključ u bravi“... Okretanjem ovog ključa, Kurnand i njegove kolege doveli su nas u novu eru razumevanja poremećaja normalnih srčanih funkcija, i proširili ih novim horizontima nade da se pomogne bolesnom srcu... Mi uvek treba da zapamtimo da je prva operacija na otvorenom srcu koju je izveo Gibon (Gibbon) u februaru 1952, kod 15-to mesečne devojčice sa navodno ASD, završila smrću na operacionom stolu, jer nije imala ASD, već veliki patent duktus arteriozus. Najgora situacija sa kojom se može suočiti kardiohirurg u operacionoj sali je neočekivana, netačna ili nepotpuna dijagnoza bolesti. Srčana kateterizacija daje nam mapu puta koji treba da pratimo i da sigurno planiramo i nadamo se uspešno obavljenom poslu“.
Priznanja
uredi- Croix de Guerre, Francuske (1914—18)
- Commandeur de la Légion d’Honneur, Francuske
- Commandeur des Palmes Académiques, Francuske
- 1946. Andreas Retzius Silver Medal, Internacionalnog Švedskog udruženja za medicinu (Swedish Society of Internal Medicine)
- 1950. Laskerova nagrada, U.S. Public Health Service
- 1956. Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu (zajedno sa D. W.Richards-om i W. Forssmann)
- Associé Etranger, Académie des Sciences de l’Institut de France
- Associé Etranger, Nacionalne medicinske akademije (Académie Nationale de Médecine), Pariz
- 1958. Zlatna medalja, Kraljevske medicinske akademije (Royal Academy of Medicine), Brisel
- Member, National Academy of Sciences
- Honorary Fellow, Royal Society of Medicine, London
- 1959. President, Harvey Society, New York
- 1962. John Phillips Memorial Award, American College of Physicians
- 1966. Academy Medal, New York Academy of Medicine
- 1969. Associé Etranger, Académie Royale de Médecine de Belgique
- 1970. Jimenez Diaz Prize, Madrid
- 1971. Trudeau Medal, American Thoracic Society
- 1975. Fellow, American Academy of Arts and Sciences
- Honorary Associate Member, Académie des Sciences, Belles-Lettres et Arts de Lyon
Izvori
urediReference
uredi- ^ a b v g „André Frédéric Cournand • LITFL • Medical Eponym Library”. Life in the Fast Lane • LITFL • Medical Blog (na jeziku: engleski). 2020-10-18. Pristupljeno 2021-01-24.
- ^ „The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1956”. NobelPrize.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-24.
- ^ a b v „André F. Cournand | American physiologist”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-01-24.
Spoljašnje veze
uredi- Biografija Andre Kurnanda, na Nobelprize.org
- National Academy of Sciences Biographical Memoir