Antidijaroici su lekovi koji se koriste u simptomatskoj terapiji dijareje. To su većinom lekovi koji modifikuju motilitet gastrointestinalnog trakta i utiču na sekreciju i reapsorpciju vode i elektrolita. Efekat njihove primene podrazumeva smanjenje učestalosti vodenih i neformiranih stolica.

Adsorbensi

uredi

Adosrbensi ispoljavaju nespecifično delovanje na gastrointestinalni trakt. Oni vezuju eventualno prisutne bakterije, njihove toksine, razgradne produkte, digestivne sokove pa i većinu istovremeno peroralno primenjenih lekova. Uglavnom se koriste mešavine kaolina i pektina, magnezijum-aluminijum-silikat, polikarbofil i metilceluloza. Holestiramin i holestipol mogu biti korisni kod dijareja izazavanih viškom neresorbovanih žučnih soli. Adsorbensi su netoksični i ne resorbuju se iz gastrointestinalnog trakta pa je njihova primena većinom bezbedna. Njihova efikasnost u suzbijanju dijareje, međutim, nije utvrđena u kontrolisanim kliničkim studijama.[1][2]

Antimotilitetni lekovi

uredi

Lekovi koji smanjuju motilitet gastrointestinalnog trakta produžavaju vreme tranzita crevnog sadržaja i favorizuju veći stepen reapsorpcije vode i elektrolita iz lumena creva. Agonisti opioidnih receptora deluju na ovaj način. Međutim, morfin, kodein i slični opioidi, pored dejstva na opioidne receptore u zidu creva ostvaruju i centralne efekte, usled čega poseduju značajan potencijal zloupotrebe a njihova primena udružena je sa rizikom od razvitka psihičke i fizičke zavisnosti. Loperamid, kao sintetski analog opioida, u terapijskim dozama ispoljava minimalne efekte na nivou CNS-a pa predstavlja antimotilitetni lek izbora.[3] Difenoksilat, takođe sintetski analog opioida, ima sličan farmakodinamski profil ali sa izraženijim centralnim efektima od loperamida, usled činjenice da, za razliku od njega, u značajnijoj meri prolazi krv-moždanu barijeru. Zbog toga se u preparatima najčešće kombinuje sa malim (subterapijskim) dozama atropina kako bi se redukovao rizik od zloupotrebe. Tokom dugotrajne upotrebe, ipak, difenoksilat može izazvati zavisnost sličnu morfinskoj.[3] Kodein se takođe može koristiti u kratkotrajnoj terapiji dijareje. Kodein i loperamid, pored efekta na redukciju propulzivnih pokreta creva, ostvaraju i antisekretorni efekat.[1]

Antimuskarinici, kao atropin, redukuju motilitet creva ali istovremeno ostvaruju brojne neželjene efekte na više drugih sistema organa. Usled toga, ne koriste se u terapiji dijareje.

Neželjeni efekti antimotilitetnih lekova obuhvataju: konstimpaciju, abdominalne grčeve, vrtoglavicu, pospanost, urtikariju, retko paralitički ileus.[1][4]

Primena antimotilitetnih lekova ne preporučuje se kod dece. Takođe, kod teških oblika gastroenteritisa i suspektne dezinterije, primena antimotilitetnih lekova se ne savetuje zbog povećanog rizika od razvitka ozbiljnih komplikacija kao što je toksični megakolon.[3]

Antisekretorni lekovi

uredi

Bizmut subsalicilat ispoljava više efekata: antisekretorni, antiinflamatorni i antibakterijski. Za blagi antibakterijski efekat odgovoran je prevashodno bizmut, dok salicilat može ispoljavati antisekretorni i antiinflamatorni efekat.[3] Najčešće se koristi u simptomatskoj terapiji i profilaksi „putničke dijareje“. Može biti efikasan i u terapiji sekretorne dijareje infektivne etiologije.[2] U terapijskim dozama, bizmut subsalicilat jeste relativno bezbedan za upotrebu. Tokom primene može se javiti crna prebojenost stolice kao i prolazna tamna prebojenost usana i jezika. Lek može smanjiti bioraspoloživost tetraciklina i interagovati sa drugim preparatima koji sadrže salicilate.

Oktreoid je sintetski oktapeptidni analog somatostatina. Inhibira oslobađanje serotonina i drugih biološki aktivnih peptida, usled čega ispoljava direktan antisekretorni efekat na nivou digestivnog trakta. Primenjuje se parenteralno i koristi isključivo u ozbiljnim indikacijama: simptomatska terapija karcinoidnih tumora, hemoterapijom-indukovane dijareje a sa ograničenim uspehom se koristi i kod dijareje povezane sa sidom.[2] Neželjeni efekti obuhvataju niz gastrointestinalnih neželjenih efekata, postprandijalnu hiperglikemiju kao i pojavu holelitijaze nakon dugotrajne terapije.[4]

Biološki preparati

uredi

Primena probiotika može biti korisna u profilaksi i terapiji dijareje povezane sa upotrebom antibiotika. Zaključci nekoliko meta-analiza ukazali su na pozitivne efekte upotrebe probiotika ali i na neophodnost dodatnih kontrolisanih kliničkih studija radi potvrde efikasnosti.[5][6][7]

Efikasnost primene probiotika u terapije akutne dijareje infektivne etiologije manje je izvesna a povoljni efekti su češće izraženi kod odojčadi i dece, mada se zapažaju i kod odraslih.[6][8][9]

Izvori

uredi
  1. ^ a b v Rang HP, Dale MM, Ritter JM, Flower RJ. Pharmacology. 6th ed. Edinburgh: Churchill Livingstone; 2007.
  2. ^ a b v Spruill WJ, Wade WE. Diarrhea, Constimpation, and Irritable Bowel Syndrome. In: DiPiro JT et al., editors. Pharmacotherapy: A Pathophysiologic Approach. 7th ed. New York: The McGraw-Hill Companies; 2008.
  3. ^ a b v g Rutter P. Constimpation and diarrhoea. In: Walker R, Whittlesea C, editors. Clinical Pharmacy and Therapeutics. 4th ed. Edinburgh: Churchill Livingstone; 2007.
  4. ^ a b British Medical Association, Royal Pharmaceutical Society of Great Britain. British National Formulary 56. London: BMJ Group and RPS Publishing; September 2008.
  5. ^ Cremonini, F.; Di Caro, S.; Nista, E. C.; Bartolozzi, F.; Capelli, G.; Gasbarrini, G.; Gasbarrini, A. (2002). „Meta-analysis: The effect of probiotic administration on antibiotic-associated diarrhoea”. Aliment. Pharmacol. Ther. 16 (8): 1461—67. PMID 12182746. doi:10.1046/j.1365-2036.2002.01318.x. 
  6. ^ a b Sazawal S, Hiremath G, Dhingra U, Malik P, Deb S, Black RE. Sazawal, S.; Hiremath, G.; Dhingra, U.; Malik, P.; Deb, S.; Black, R. E. (2006). „Efficacy of probiotics in prevention of acute diarrhoea: a meta-analysis of masked, randomised, placebo-controlled trials”. Lancet Infect. Dis. 6 (6): 374—82. PMID 16728323. doi:10.1016/S1473-3099(06)70495-9. .
  7. ^ Szajewska H, Ruszczyński M, Radzikowski A. Szajewska, H.; Ruszczyński, M.; Radzikowski, A. (2006). „Probiotics in the prevention of antibiotic-associated diarrhea in children: A meta-analysis of randomized controlled trials”. J. Pediatr. 149 (3): 367—72. PMID 16939749. doi:10.1016/j.jpeds.2006.04.053. .
  8. ^ Szajewska H, Mrukowicz JZ. Probiotics in the Treatment and Prevention of Acute Infectious Diarrhea in Infants and Children: A Systematic Review of Published Randomized, Double-Blind, Placebo-Controlled Trials. J. Pediatr. Gastroenterol. Nutr. 2001; 33:S17-S25.
  9. ^ Van Niel CW, Feudtner C, Garrison MM, Christakis DA. Lactobacillus Therapy for Acute Infectious Diarrhea in Children: A Meta-analysis. Pediatrics. 109 (4): 678—84. 2002.  Недостаје или је празан параметар |title= (помоћ).