Arijac (Arijevac) ima korijene kao termin koji su indoiranski narodi koristili za samoimenovanje. Termin su koristili indoarijski narodi vedskog perioda u drevnoj Indiji kao religijsku oznaku za sebe i za geografsku regiju poznatu kao Arjavarta, gdje je zasnovana indoarijska kultura (u ovoj regiji).[1][2] Iranski narodi su koristili termin kao etničku oznaku za sebe u spisima Aveste, a riječ je formirala etimološki izvor imena zemlje Iran.[3][4][5][6]

Iako korijen *h₄erós („član sopstvene skupine, za razliku od tuđina”) najvjerovatnije je praindoevropskog (PIE) porijekla, upotreba termina Arijac za samoimenovanje nalazi se samo kod indoiranskih naroda i ne zna se da li su govornici PIE jezika koristili taj termin za označavanje sebe kao skupine.[7][8] Naučnici ističu da je, čak i u stara vremena, ideja biti „Arijac” bila religiozna, kulturna i jezička, a ne rasna.[9][10][11]

Polazeći od pogrešno interpretiranih referenci u Rigvedi od strane zapadnih naučnika u 19. vijeku, termin „Arijac” je usvojen kao rasna kategorija kroz djela Žozefa Artura Gobina, čija se ideologija rase temeljila na ideji plavih sjevernoevropskih „Arijaca” koji su migrirali širom svijeta i osnovali sve velike civilizacije, prije nego što je razblažena rasnim miješanjem sa mjesnim stanovništvom.

Kroz radove Hjustona Stjuarta Čemberlena, Gobinove ideje su kasnije uticale na nacističku rasnu ideologiju koja je „arijske narode” smatrala prirodno nadmoćnijim od ostalih navodnih rasnih skupina.[12] Zlodjela koja su počinjena u ime ove rasne ideologije navele su akademike da izbjegavaju termin „arijski”, koji je u nekim slučajevima zamijenjen s terminom „indoiranski”.[13]

Etimologija uredi

Porijeklo riječi Arijac je od sanskrtske riječi ā́rya (आर्य)[4][6][5] i smatra se da je za samoimenovanje koristi svi indoiranski narodi.[14][15]

Porijeklo uredi

 
Jedna od najranijih epigrafskih atestiranih referenci na riječ ā́rya nalazi se u Behistunskom natpisu iz 6. vijeka prije n. e, koji opisuje da je sastavljen „na arijskom [jeziku ili pismu]” (§ 70). Kao što je slučaj i sa ostalim upotrebama staroiranskog jezika, arijski u natpisu ne znači ništa drugo osim iranski.[16]

Filolog Džejms Patrik Malori tvrdi da je „kao etničku oznaku riječ [Arijac] najprikladnije ograničiti na Indoirance, a najpravednije za posljednje [Irance], gdje još uvijek daje ime zemlji Iran”.[3][2]

Sanskrt uredi

U ranoj vedskoj književnosti, termin Āryāvarta (आर्यावर्त, prebivalište Arijaca) bio je naziv za sjevernu Indiju, gdje je bilo sjedište indoarijske kulture. Manuov zakonik (2.22) naziv Arjavarta koristi za „predio između Himalaja i Vindhjaa, od Istočnog (Bengalski zaliv) do Zapadnog mora (Arabijsko more)”.[1]

U početku se termin koristio kao nacionalni ime za označavanje onih koji su obožavali vedska božanstva (naročito Indru) i slijedili vedsku kulturu (npr. žrtvovanje, Jadžna).[4][17]

Praindoiranski uredi

Sanskrtski termin dolazi od praindoiranskog korijena *arya-[18][19][20] ili *aryo-,[21] naziv koji su Indoiranci koristili za samoimenovanje.[22][23][24] Zendska riječ airya ’častan’ i staropersijska ariya su takođe derivati *aryo-[24] i takođe služe za samoimenovanje.[4][25][26]

U iranskim jezicima, prvobitni termini za samoimenovanje preživjeli su u riječima kao što su Alani i Ironi.[27] Slično tome, ime Irana je persijska riječ za zemlju/mjesto Arijaca.[28]

Reference uredi

  1. ^ a b Gopal, Madan (1990). K.S. Gautam, ur. India through the ages (na jeziku: engleski). Publication Division, Ministry of Information and Broadcasting, Government of India. str. 70. 
  2. ^ a b Cook, Michael (2014). Ancient Religions, Modern Politics: The Islamic Case in Comparative Perspective (na jeziku: engleski). Princeton University Press. str. 68. ISBN 978-0-691-14490-0. Pristupljeno 5. 4. 2020. „Aryavarta [...] is defined by Manu as extending from the great Himalayas in the north to the Vindhyas of Central India in the south and from the sea in the west to the sea in the east. 
  3. ^ a b Mallory 1991, str. 125.
  4. ^ a b v g Oxford English Dictionary: "Aryan from Sanskrit Arya 'Noble'"
  5. ^ a b „Aryan | Definition & Facts”. Encyclopedia Britannica (na jeziku: engleski). Pristupljeno 5. 4. 2020. 
  6. ^ a b Trautmann, Thomas R. (2005). Aryans and British India (na jeziku: engleski). Yoda Press. str. xxxii. ISBN 978-81-902272-1-6. Pristupljeno 5. 4. 2020. 
  7. ^ Mallory & Adams 1997, str. 266–269.
  8. ^ Fortson IV 2011, str. 209.
  9. ^ Anthony 2007, str. 11.
  10. ^ Gnoli, Gherardo (1996), „Iranian Identity ii. Pre-Islamic Period”, Encyclopaedia Iranica, online edition, New York 
  11. ^ Zia-Ebrahimi, Reza. „Iranian Identity, the 'Aryan Race,' and Jake Gyllenhaal”. FRONTLINE - Tehran Bureau (na jeziku: engleski). Pristupljeno 5. 4. 2020. 
  12. ^ Anthony 2007, str. 9–11.
  13. ^ Witzel, Michael (2001). „Autochthonous Aryans? The Evidence from Old Indian and Iranian Texts”. Electronic Journal of Vedic Studies (na jeziku: engleski). 7 (3): 1—93. ISSN 1084-7561. doi:10.11588/ejvs.2001.3.830. Arhivirano iz originala 28. 09. 2021. g. Pristupljeno 5. 4. 2020. 
  14. ^ Hansen, William (22. 2. 2007). „Review for Aryan Idols: Indo-European Mythology as Ideology and Science”. jfr.sitehost.iu.edu (na jeziku: engleski). Journal of Folklore Research: JFR. Arhivirano iz originala 23. 02. 2020. g. Pristupljeno 5. 4. 2020. 
  15. ^ Leopold, Joan (1974). „British Applications of the Aryan Theory of Race to India, 1850-1870”. The English Historical Review (na jeziku: engleski). 89 (352): 578—603. ISSN 0013-8266. Pristupljeno 5. 4. 2020. 
  16. ^ Gershevitch, Ilya (1968). „Old Iranian Literature”. Iranian Studies (na jeziku: engleski). Brill: 2. 
  17. ^ Parmeshwaranand, Swami (2000). Encyclopaedic Dictionary of Vedic Terms (na jeziku: engleski). Sarup & Sons. str. 120—128. ISBN 978-81-7625-088-7. Pristupljeno 5. 4. 2020. 
  18. ^ Fortson IV 2011, str. 209, Fortson, IV: "The Sanskrit word ārya-, the source of the English word, was the self-designation of the Vedic Indic people and has a cognate in Iranian *arya, where it is also a self-designation..
  19. ^ Szemerényi, Oswald (1977). Studies in the Kinship Terminology of the Indo-European Languages: With Special Reference to Indian, Iranian, Greek, and Latin (na jeziku: engleski). Brill. str. 125—146. Pristupljeno 5. 4. 2020. 
  20. ^ Dumézil, Georges (1960). Hommages à Georges Dumézil (na jeziku: francuski). Pristupljeno 5. 4. 2020. 
  21. ^ Mallory & Adams 1997, str. 304, J. P. Mallory and Douglas Q. Adams: "Our ability to reconstruct a Proto Indo-Iranian intermediate between Proto-Indo-European on the one hand and Proto-Indic and Proto-Iranian is also supported by the self-designation, *aryo-.".
  22. ^ Witzel, Michael (2000), The Home of the Aryans. In: A. Hinze and E. Tichy (eds), "Festschrift fuer Johanna Narten zum 70. Geburtstag", Muenchener Studien zur Sprachwissenschaft, Beihefte NF 19 (PDF), J. H. Roell 
  23. ^ Fortson IV 2011, str. 209, Both the Indic and Iranian terms descend from a form *ārya that was used by the Indo-Iranian tribes to refer to themselves. (It is also the source of the country-name Iran, from a phrase meaning 'kingdom of the Aryans'.)".
  24. ^ a b Mallory & Adams 1997, str. 304.
  25. ^ Bailey, H. W. „ARYA – Encyclopaedia Iranica”. www.iranicaonline.org (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 03. 03. 2016. g. Pristupljeno 5. 4. 2020. „ARYA an ethnic epithet in the Achaemenid inscriptions and in the Zoroastrian Avestan tradition. 
  26. ^ Duchesne-Guillemin 1979, str. 337, Jacques Duchesne-Guillemin: "It thus seems that Ved. arya and Avest. airya are to be connected [...] with a Vedic homophone ari-, aryá- 'righteous, loyal, devout', and with Indo-Iranian *ara- 'fitting, proper'".
  27. ^ „ARYANS – Encyclopaedia Iranica”. www.iranicaonline.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 5. 4. 2020. 
  28. ^ Wiesehöfer, Josef (2001). Ancient Persia (na jeziku: engleski). Bloomsbury Academic. ISBN 978-1-86064-675-1. Pristupljeno 5. 4. 2020. 

Literatura uredi