Aurel Vlaiku (pilot)

румунски инжењер, проналазач, конструктор авиона и рани пилот

Aurel Vlaiku (19. novembar 188213. septembar 1913) bio je rumunski inženjer, pronalazač, konstruktor aviona i rani pilot.[1][2]

Aurel Vlaiku
Fotografija Vlaikua
Datum rođenja(1882-11-19)19. novembar 1882.
Mesto rođenjaBintinti, Austrougarska
Datum smrti13. septembar 1913.(1913-09-13) (30 god.)
Mesto smrtiKimpinaKraljevina Rumunija

Biografija uredi

Aurel Vlaiku je rođen u selu Bintinti u Transilvaniji, Austro-Ugarska . Godine 1925, koji je tada bio deo Rumunije, preimenovan je u Aurel Vlaicuu, i sada je deo grada Đeoađu. Pohađao je kalvinističku srednju školu u Oraštiju (preimenovanu u Gimnaziju Aurel Vlaiku u njegovu čast 1919.) i maturirao je u Sibinju 1902. godine. Bio je srednjoškolski kolega Petru Groze, a u Sibiuu se sprijateljio sa Oktavijanom Gogom. Vlaiku je nastavio studije na Tehničkom univerzitetu u Budimpešti i Tehničkom Univerzitetu u Munhinenustekavši diplomu inženjera 1907.[3]

Između 1907. i 1908. godine Vlaiku je služio u austrougarskoj mornarici, a prvog septembra 1908. preuzeo je inženjersko mesto u fabrici automobila Opel u Riselshajmu.[4]

 
Avion Vlaiku III - pogled odozgo

Vlaiku je napustio Opel u martu 1909. i vratio se u Bincinti, gde je zajedno sa svojim bratom Jonom napravio jedrilicu koja je prvi put poletela u leto 1909. godine.[5] U oktobru 1909. godine, po savetu Oktavijana Goge, preselio se u Kraljevinu Rumuniju, gde je uz pomoć rumunsko-transilvanijskih iseljenika dobio finansijsku podršku za izgradnju svog prvog aviona na motor, nakon nekoliko demonstracionih letova sa modelima na gumeni pogon. pred predstavnicima rumunske vlade i novinarima.[6]

Prvog novembra 1909. započeo je izgradnju svog prvog motornog aviona.. Sa Vlaicu Nr. je prvi put leteo 17. juna 1910. iznad aerodroma Kotroćeni.[7]

Dana 28. septembra 1910. godine, u okviru jesenjih vojnih vežbi, Vlaiku je svojim avionom preleteo iz Slatine u Pjatru Olt noseći poruku, što je rani primer korišćenja aviona u vojne svrhe.[8]

Između 23. i 30. juna 1912. Vlaiku se sa njim takmičio na Međunarodnoj nedelji letenja u Aspernu – Beč (Die internationale Flugvoche in Vien),[9] protiv 42 druga avijatičara, uključujući Rolana Garoas. Vlaiku je osvojio nagrade od ukupno 7.500 austrougarskih kruna za precizno sletanje, bacanje projektila i čvrsto letenje oko motke. Ovom prilikom mu je izdata FAI pilotska dozvola broj 52. Po povratku iz Asperna leteo je demonstracionim letovima širom Transilvanije.[2]

Naredni avion Vlaicu Nr. III završili su njegovi prijatelji i nekoliko kratkih probnih letova izvršio je tokom 1914. vojni pilot Petre Macavei. Dalje testove ometale su neobične kontrole. Godine 1916, tokom nemačke okupacije Bukurešta, avion je zaplenjen i poslat u Nemačku, a poslednji put su ga rumunski vojni oficiri videli 1942. godine na izložbi avijacije u Berlinu, iako se o tome ne pominje u referencama na izložbi u Berlinu.[10][11]

 
Aurel Vlaiku

Aurel Vlaiku je umro 13. septembra 1913. u blizini Kampine, na periferiji opštine Banešti dok je pokušavao da prvi preleti Karpate u svom sada već ostarelom. Vlaicu Nr. II. Očekivalo se da će učestvovati na ASTRA svečanostima u Oraštiju, blizu Binžinca.[traži se izvor]

Sahranjen je na groblju Belu u Bukureštu. Posthumno je izabran u Rumunsku akademiju 1948.[12]

Nasleđe uredi

 
Aurel Vlaiku na novčanici od 50 leja
 
Komemorativna šolja sa greškom

Sedamnaesti jun, dan prvog letenja na motoru Aurela Vlaikua, obeležava se kao Dan nacionalnog vazduhoplovstva Rumunije.[13]

Njegovo ime je navedeno na drugom mestu na Memorijalu herojima rumunskih vazduhoplovaca u Bukureštu, posle Georgija Karande i pre njegovog prijatelja i kolege pilota, Georgija Negela, koji je poginuo u avionskoj nesreći mesec dana posle Vlaikua, 11. oktobra 1913 [14]

U njegovom rodnom selu osnovan je muzej u njegovu čast.[15] I podignut je spomenik u blizini Baneštija gde je srušio svoj avion.

Drugi najveći aerodrom u Rumuniji, TAROM Airbus A318-111[16] i Univerzitet Aurel Vlaiku, javni univerzitet osnovan 1991. godine u Aradu, svi su nazvani po njemu.

Novčanica od 50 rumunskih leja na aversu sadrži njegov portret, a na reversu crtež jednog od njegovih aviona i presek motora aviona.

Komemorativni novčić od 50 bani izdala je Rumunska narodna banka 2010. godine.[17]

U spomen na njega nazvana je metro stanica u Bukureštu, metro stanica Aurel Vlaiku.

Njegov život je bio tema romana „Maistorasul Aurel, ucenicul lui Dumnezeu: Cronica vremii si vietii lui Vlaicu“ Viktora Jona Pope (objavljen 1939)[18] i „Flăcăul din Binţinţi“ Konstantina Gibana (objavljen 1939. godine)[19] tei filma Mirčee Dragana (1978).[20]

Muzej u Devi je 2010. naručio nekoliko stotina šoljica u znak sećanja na 100. godišnjicu Vlaikuovog prvog leta. Dizajneri šoljica su koristili sliku postavljenu na Vikipediju na kojoj se vidi još jedan pionir rumunske avijacije, Trajan Vuia, koji je pogrešno označen kao Aurel Vlaiku (naziv slike za otpremanje na Vikipediji Aurel Vlaicu avionul).[21][22] Od maja 2018. netačna slika se i dalje koristi na nekoliko veb lokacija.[23][24][25][26]

Reference uredi

  1. ^ Ralph S. Cooper, D.V.M. „Aurel Vlaicu”. Earlyaviators.com. Pristupljeno 2014-02-07. 
  2. ^ a b Gheorghiu 1960
  3. ^ Gheorghiu 1960, str. 21–27
  4. ^ „Aurel Vlaicu a lucrat pentru Opel – Documente oficiale (Aurel Vlaicu Worked for Opel)” (na jeziku: rumunski). stildeviata.com. Arhivirano iz originala 2015-01-10. g. Pristupljeno 2015-01-10. 
  5. ^ Gheorghiu 1960, str. 33–47
  6. ^ Gheorghiu 1960, str. 47–55
  7. ^ „Aviation timeline 1910”. century-of-flight.net. Arhivirano iz originala 2016-03-04. g. Pristupljeno 2015-01-10. 
  8. ^ Gheorghiu 1960, str. 101
  9. ^ „Wiener Bilder, 30. Juni 1912”. anno.onb.ac.at. Pristupljeno 2015-01-10. 
  10. ^ Hundertmark & Steinle 1985, str. 110–114
  11. ^ Gheorghiu 1960, str. 299
  12. ^ „Membrii Academiei Romane - Membri post-mortem”. acad.ro. Arhivirano iz originala 01. 07. 2017. g. Pristupljeno 2015-01-10. 
  13. ^ Taylor 1989, str. 33
  14. ^ „Names carved on the Romanian Air Heroes memorial” (PDF). earlyaviators.com. Pristupljeno 2015-01-10. 
  15. ^ „Casa natală "Aurel Vlaicu" din satul Aurel Vlaicu - Direcţia judeţeană pentru Cultură, Culte şi Patrimoniul Cultural Naţional Hunedoara (Aurel Vlaicu's Memorial House)”. hunedoara.djc.ro. Arhivirano iz originala 2013-12-03. g. Pristupljeno 2015-01-10. 
  16. ^ „Photograph of TAROM Airbus A318 named after Aurel Vlaicu”. secure.flickr.com. 2. 1. 2010. Pristupljeno 2015-01-10. 
  17. ^ http://www.bnr.ro/Monede-si-bancnote-in-circulatie-724.aspx Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. jul 2016) Banca Naţională a României - Monede şi bancnote în circulaţie
  18. ^ Victor Ion Popa Maistorasul aurel, ucenicul lui dumnezeu : cronica vremii si vietii lui vlaicu; Fundatia pentru literatura si arta "Regele Carol 2", Bucuresti, 1939.
  19. ^ Constantin Ghiban (1953) "Flacăul din Binţinţi" Editura Militara a Ministerului Fortelor Armte ale R.P.R.
  20. ^ Aurel Vlaicu movie (1978) na sajtu YouTube
  21. ^ „Deva: Căni pe care scrie "Aurel Vlaicu" şi apare fotografia lui Traian Vuia, retrase de la vânzare - FOTO”. 
  22. ^ „"Alte roți, aceeași freză". Un muzeu din Deva a făcut căni comemorative Aurel Vlaicu, imprimate din greșeală cu Traian Vuia”. 22. 2. 2013. 
  23. ^ „Aurel Vlaicu – Icar deasupra Carpatilor”. 18. 7. 2010. 
  24. ^ „Librarie online - Carti, eBooks, Jocuri, Muzica, Filme”. Arhivirano iz originala 06. 07. 2018. g. Pristupljeno 09. 04. 2023. 
  25. ^ „EPMagazine: Aurel Vlaicu Icarus above the Carpathians”. 
  26. ^ Archived at Ghostarchive and the „Aurel Vlaicu”. YouTube. Arhivirano iz originala 13. 11. 2016. g. Pristupljeno 09. 04. 2023. : „Aurel Vlaicu”. YouTube. 

Literatura uredi