Ajluk je stari običajni ugovor o najmu radne snage, zaključivan na duži vremenski period, najčešće pola godine (u poljoprivredi) ili na celu godinu. Ajlučar je dobijao smeštaj, hranu i izvesnu naknadu u novcu i odelu.

Isto ime nosi starinski oblik jednog dela najamnine, obračunavan u novcu i odelu po obavljenom poslu.

Za vreme Turaka i posle oslobođenja uglavnom su ajlučili zanatlijske kalfe, sluge i stalni poljoprivredni radnici. Sa razvojem kapitalizma, ajluk se pretvorio u sistem najsurovije eksploatacije radnika. U Srbiji su čak i fabrički radnici uzimani pod ajluk.

Ova vrsta najma praktično je prestala da postoji kod fabričkih i zanatskih radnika donošenjem Zakona o radnjama 1910. godine. Na selu se, međutim, održao znatno duže. Ajluk se sreće i među pečalbarima, koji su zapošljavali svoje zemljake pod ajluk, ne poštujući zakonske propise o radnom vremenu, nadnicama i radničkom osiguranju.

Literatura uredi