Балзамаста јела
Balzamasta jela (lat. Abies balsamea (L.) Mill. – po sposobnosti da stvara specifičnu vrstu balzama) je visoko četinarsko drvo iz roda jela.[1]
Balzamasta jela | |
---|---|
Naučna klasifikacija | |
Carstvo: | |
Divizija: | |
Klasa: | |
Red: | |
Porodica: | |
Rod: | |
Vrsta: | A. balsamea
|
Binomno ime | |
Abies balsamea (L.) Mill.
| |
Areal rasprostiranja Balzamaste jele |
Rasprostranjenost
urediSamonikla je na atlantskoj obali Kanade, na Labradoru i u Sjedinjenim Američkim Državama od zapadne Virdžinije na jugoistoku do Minesote na zapadu. U visinu se penje do 1600. m n.v. U Evropu je uneta 1697. godine.[1][2]
Opis vrste
urediBalzamasta jela može izrasti 15-20 m sa pravilnom kupastom krošnjom koja se formira od zemlje. Kora je sivosmeđa i glatka. U mladosti raste lagano, kasnije brže. Dostiže starost 150-200 godina. Pupoljci su crvenkasti. Četine su duge 1,5-2,5 cm, tupe i pri vrhu malo urezane. S lica tamnozelene, sjajne, s naličja sa dve pruge stoma. Na granama su češljasto razdeljene. Kada se protrljaju mirišu na balzam.
Muške cvasti su žućkastozelene sa tragovima ružičaste boje, a ženske svetlozelene. Šišarice su uspravne, sedeće, valjkastog oblika, duge 5-10 cm. U mladosti su plavo do maslinastozelene, a kasnije smeđeljubičaste.[2][1]
-
Kora stabla starog 15 godina, sa smolonosnim vrećicama.
-
Grane sa četinama.
-
Muške cvasti.
-
Šišarke.
Uslovi staništa
urediVrsta je senke i vrlo otporna na mraz. Tipična je vrsta hladnog klimata. Lepo raste na aluvijalnim i suglinastim zemljištima, a slabo na podzolastim i peščanim. Na prirodnim staništima obrazuje čiste sastojine, ili zajednice sa drugim alpskim vrstama Severne Amerike. Dosta je otporna na aerozagađenje.[2][1]
Upotreba
urediMladi primerci imaju smolonosne vrećice koje sadrže žućkastu, uljastu smolu poznatu kao Kanadski bazam, koji se koristi u optici i mikroskopskoj tehnici.
-
Kanadski balzam.
-
Mikroskopski uzorak pljosnatog crva star oko 60 godina, trajno sačuvan u kanadskom balzamu.
Značaj u ozelenjavanju
urediVrsta je dekorativna i u pojedinačnoj i u grupnoj sadnji. Ne preporučuje se sadnja na terenima sa suvom klimom.[2]
Varijeteti i forme
urediPostoje brojni kultivari koji se uzgajaju na zelenim površinama, a važniji su:
- Abies balsamea ‘Columnaris‘ – krošnja valjkaste forme.
- Abies balsamea ‘Glauca’ – četine sivoplavkaste boje.
- Abies balsamea ‘Nana’ – niska forma okruglaste krošnje.[2]
Reference
urediLiteratura
uredi- Lanzara, Paola (1982). Drveće. 374 (4 izd.). Ljubljana: Mladinska knjiga.
- Vukićević, Emilija (2005). Dekorativna dendrologija. 781 (2 izd.). Beograd: Privredno finansijski vodič.
Vidi još
urediSpoljašnje veze
uredi- Balsam Fir Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. март 2009) Приступљено 15. 12. 2015.
- Balsam Fir VirginiaTech - Department of Forest Resources and Environmental ConservationПриступљено 15. 12. 2015.