Balša Rajčević

српски вајар

Balša Rajčević (Beograd, 23. jul 1941) srpski je akademski vajar i slikar, književnik, istoričar umetnosti i likovni kritičar.[1][2]

Balša Rajčević
Lični podaci
Datum rođenja(1941-07-23)23. jul 1941.(82 god.)
Mesto rođenjaBeograd, Srbija, Kraljevina Jugoslavija

Biografija uredi

Završio je Akademiju primenjenih umetnosti i Istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1965. godine. Na katedri istorije umetnosti magistrirao je 1976. godine.

Ima zvanje istaknutog umetnika ULUPUDS-a. Član je ULUS-a, ULUPUDS-a, Udruženja likovnih kritičara Srbije, Međunarodnog udruženja likovnih kritičara kao i Udruženja književnika Srbije.

Likovno delo uredi

Kao vajar i slikar izlagao na preko 500 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu (Pariz, Oslo, Helsinki, Ingolštat, Padova, Kairo, Sofija, Bukurešt, Budimpešta itd) i 60 samostalnih izložbi u zemlji (Beograd, Zagreb, Niš, Kragujevac, Kraljevo...), kao i u inostranstvu (Pariz, Rim).

Izabiran na brojnim selekcijskim i koncepcijskim, kao i žiriranim izložbama naših poznatih likovnih kritičara. Dela Balše Rajčevića se nalaze u vlasništvu više modernih galerija i muzeja. O njegovom radu napisano je više od 150 bibliografskih jedinica.

Književno i publicističko delo uredi

Kao likovni kritičar i istoričar umetnosti objavio je šest knjiga i preko 800 tekstova, eseja i likovnih kritika.

Objavio je 40 knjiga poezije, proze i esejistike. Po­e­zi­ja mu je za­stu­plje­na u vi­še pe­snič­kih an­to­lo­gi­ja i zbor­ni­ka. Prevođen je na engleski, francuski i makedonski.

Nagrade i priznanja uredi

Rajčević je dobitnik 23 likovne nagrade, među kojima i nekoliko najuglednijih: Nagrade Oktobarskog salona u Beogradu (1975, 1991 i 1996); Nagrada Udruženja likovnih umetnika primenjene umetnosti za životno delo (2003); Godišnja nagrada KPZ kulture Beograda za najuspešniju izložbu održanu u beogradskim galerijama (1978); Ravnopravna otkupna nagrada na Jugoslovenskom bijenalu skulpture u Murskoj Soboti (1981); Zlatni beočug grada Beograda za vrhunski doprinos kulturi i umetnosti grada Beograda (2012); Zlatna značka KPZ Srbije za ukupan doprinos srpskoj kulturi i umetnosti i dr.  ; .

U oblasti književnosti dobio je nagrade "Jovan Skerlić" za knjigu pesama Rečnik straha (2010) i Prvu nagradu na međunarodnom konkursu časopisa Akt za najbolju najkraću priču (2011),Nagradu "Branko Miljković" za pesmu na konkursu Udruženja književnika Branko Miljković iz Niša; Prvu nagradu "Vidovdanski cvet" za rodoljubivu pesmu na konkursu Udruženja potomaka ratnika, Požarevac i Biblioteke "Srboljub Mitić", Malo Crniće, 2017 ; Druga nagrada na književnom konkursu " Pesmodari mira ", 2018; Nagradu na konkursu za poeziju književnog kluba " "Zvezdani kolodvor", Beograd,2015 ; Nagradu za najlepši ljubavni sonet na na XX javnom konkursu ljubavne " Pesme nad pesmama", Klub umetničkih duša Mrkonjić grad, 2021 ; Nagradu za najlepši " Zlatni diptih " ljubavnih pesama na XXI javnom konkursu ljubavne "Pesme nad pesmama", Mrkonjić grad, 2022 i dr.

Bibliografija uredi

  • Za umet­nost (ese­ji i li­kov­ne kri­ti­ke), Nik­šić 1985;
  • Skulp­tu­ra To­mi­sla­va Ka­u­zla­ri­ća, Ze­mun 1988;
  • Mo­li­tva va­ja­re­va (pe­sme), Be­o­grad 1992;
  • Oaza u ka­lju­zi (pe­sme), Be­o­grad 1993;
  • Za­nos ni­je za­blu­da (pe­sme), Be­o­grad 1994;
  • Da li to be­še sa­mo san (pe­sme), Be­o­grad 1994;
  • Ti­ši­na i pu­te­vi (pe­sme), Be­o­grad 1995;
  • Pu­to­ka­zi za pri­do­šli­ce (pe­sme), Be­o­grad 1997;
  • Pad naš sva­ki­da­šnji (krat­ke pri­če), Be­o­grad 1997;
  • Od te­o­ri­je kri­ti­ke do umet­no­sti (ese­ji i član­ci o umet­no­sti), Be­o­grad 1997;
  • Jag­nja­li­šta (pe­sme), Srem­ska Mi­tro­vi­ca 1999;
  • Gla­so­vi iz po­no­ra (pe­sme), Be­o­grad 2001;
  • Skri­ve­ni smi­sao vi­đe­nog (iza­bra­ne li­kov­ne kri­ti­ke 1971–2001), Be­o­grad 2001;
  • Po­sled­nji Hi­per­bo­re­jac (pe­sme), Be­o­grad 2003;
  • Opla­ki­va­nje la­bu­da (pe­sme), Be­o­grad 2004;
  • Od isme­ja­nih mu­dra­ca do upla­še­nih pro­ro­ka (po­et­ski ogle­di), Be­o­grad 2004;
  • Skulp­tu­ra Bal­še Raj­če­vi­ća (mo­no­gra­fi­ja), Be­o­grad 2005;
  • Po­sve­te (pe­sme), Be­o­grad 2006;
  • Uz­vi­še­ni si­la­zak (pe­sme), Be­o­grad 2006;
  • Usa­mlje­ni i ne­shva­će­ni (pri­če), Be­o­grad 2007;
  • Pu­to­ka­zi če­žnje (pe­sme), Be­o­grad 2008;
  • Reč­nik stra­ha (pe­sme i krat­ke pri­če), Be­o­grad 2009;
  • Ese­ji o umet­no­sti, Be­o­grad, 2011;
  • Uz­dig­nu­ća u sa­mo­ći (pe­sme), Be­o­grad, 2011;
  • "Bela slika u crnom ramu"(Priče),Beograd ,2012
  • Ni­ko i ne­ko (krat­ke pri­če), Be­o­grad, 2012;
  • Preobrazbe (pesme), Beograd, 2012.
  • "Žena s kamejom" (priče).Beograd 2013
  • "Pesnik i pesma" (pesme), Beograd,2015
  • "Slučaj slikara Mijuškovića"(priče),2016

Reference uredi

  1. ^ „Balša Rajčević - ukratko o umetniku“ (biografija i galerija), Arte
  2. ^ „Balša Rajčević“ Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2016) (bio-bibliografija), Svet knjige

Literatura uredi

  • Skulptura Balše Rajčevića (monografija), Udruženje likovnih umetnika Srbije, Beograd, 2004.
  • Balša Rajčević: "Pevanje iskreno, iz dubine duše" (prikaz zbirke pesama "Nije poslednja", Pauna Petronijevića), Vesti, Užice, od 24. decembra 2017.