Bard (staroirski, kelt. bard, velš. bardd u značenju pevač) može imati dva značenja.

Bardovi su bili plemenski ili dvorski pesnici-pevači[1] u keltskoj kulturi Irske, Britanije i Bretanje, a verovatno i Galije pre rimskog osvajanja. Kod Germana srodni su im skopi i skaldi. O bardima je prvi pisao Posejdonije iz Apameje u 1. veku p. n. e, na čije se spise kasnije nadovezuju mlađi antički pisci. Prema njima, bardi su na kneževskim gozbama uz pratnju lire pevali epske pesme o božanskim i junačkim delima i podvizima, potičući na hrabrost ili uzrokujući ganutost. Uloga i položaj bardova su se razlikovali među keltskim narodima. U kontinentalnoj Evropi, prema antičkim izvorima, činili su, uz druide i proroke (vatese), trodelnu hijerarhiju keltskog svešteničkog staleža.[2]

U Irskoj tradiciji na mestu vatesa bili su filidi. U nekim izvorima, bardi su se delili u sedam kategorija, a po drugima u osam ili u čak 16. Bili su nižeg društvenog ranga od filida i nisu prolazili strogu formalnu školu. U Irskoj su bardi u 12. veku preuzeli zadatke filida, delujući kao pomoćnici i opunomoćenici sveštenika, vidovnjaka i učenjaka od visokog srednjeg veka sve do 18. veka, nadživevši propast narodnih vladara krajem 12. veka.[2]

U Velsu su činili poseban pesnički stalež, bili su pesnici kneževa, s naslednim povlasticama i njihova javna takmičenja održavala su se do 15. veka.[2]

U Škotskoj su uživali nasledne povlastice do 1748. U Škotskim visijama i na ostrvlju do danas se održala uloga seoskog pesnika.[2]

U irskoj, škotskoj i velškoj tradiciji poznata su imena više od 1000 bardova. Zanimanje za keltsku kulturu i običaje poraslo je u 18. veku pod uticajem predromantizma. Pioniri u posredovanju između izvorne pesničke građe i savremene čitalačke publike bili su: Džejms Mekferson - Osijanske pesme) i velški pesnik Edvard Vilijams (Edward Williams 17471826, bardskog imena Iolo Morganvg / Iolo Morganwg), potom romanopisci Valter Skot i Tomas Lav Pikok, a potom i za vreme tzv. keltske renesanse, Vilijam Batler Jejts.[2]

Od doba romantizma, izraz »bard« koristi se, u svakidašnjem govoru, i za najuglednijeg nacionalnog pesnika, odnosno književnika ili glumca.[1]

Reference

uredi
  1. ^ a b Klajn, Ivan; Šipka, Milan (2008). Veliki rečnik stranih reči i izraza. Novi Sad: Prometej. 
  2. ^ a b v g d „bardi - Hrvatska enciklopedija”. enciklopedija.hr. Pristupljeno 2024-07-02.