Banjani (Čučer-Sandevo)

Banjani (mkd. Бањане) su naselje u Severnoj Makedoniji, u severnom delu države. Banjani su naselje u okviru opštine Čučer-Sandevo.

Banjani
mkd. Бањане
pogled na Banjane
Administrativni podaci
DržavaSeverna Makedonija
OpštinaČučer-Sandevo
Stanovništvo
 — (2002)597
Geografske karakteristike
Koordinate42° 06′ 29″ S; 21° 23′ 17″ I / 42.1081° S; 21.3881° I / 42.1081; 21.3881
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina520 m
Banjani na karti Severne Makedonije
Banjani
Banjani
Banjani na karti Severne Makedonije
Ostali podaci
Poštanski broj1011
Pozivni broj02
Registarska oznakaSK

Banjani imaju veliki značaj za srpsku zajednicu u Severnoj Makedoniji, pošto Srbi čine značajnu manjinu u naselju.

Geografija uredi

Banjani su smešteni u severnom delu Severne Makedonije. Od najbližeg grada, Skoplja, selo je udaljeno 16 km severno.

Selo Banjani se nalazi u istorijskoj oblasti Crnogorje, u južnoj podgorini Skopske Crne gore, na približno 520 metara nadmorske visine. Severno od naselja izdiže se planina, a južno se pruža Skopsko polje.

Mesna klima je kontinentalna.

Istorija uredi

U mestu je između 1868-1874. godine radila srpska narodna škola. Po zakonskim propisima sultanovom dozvolom tu je srpska škola opet otvorena krajem 19. veka. U njoj je 1899. godine proslavljena školska slava Sv. Sava. U crkvi posvećenoj Sv. velikomučeniku Georgiju služio je pop Steva Bošković. U školi je prerezan slavski kolač sa zemljoradnikom kumom slave Lazom Petkovićem. Određen je školski domaćin za sledeću godinu - Pera Kajović. Svetosavsku besedu je izgovorio učitelj Bojko C. Kajović, a zatim i drugi učitelj Blagoje Petrović.[1]

Godine 1899. Banjane je mesto naklonjeno Srbima, u kojem su 70 kuća, pravoslavna crkva posvećena Sv. Đorđu i dva pravoslavna manastira: Sv. Ilije i Blagoveštenja.[2]

Stanovništvo uredi

Banjani su prema poslednjem popisu iz 2002. godine imali 597 stanovnika.

Srbi (48%) i etnički Makedonci (49%) imaju približno podjednak udeo u ukupnom stanovništvu. Početkom 20. veka Srbi su bili isključivo stanovništvo u selu.

Pretežna veroispovest mesnog stanovništva je pravoslavlje.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ "Carigradski glasnik", Carigrad 1899. godine
  2. ^ "Delo", Beograd 1899. godine

Izvori uredi

Spoljašnje veze uredi