Banjska eparhija (odnosno Ibarska eparhija ili Zvečanska eparhija) je bila eparhija srednjovekovne Srpske arhiepiskopije, koja je postojala u drugoj polovini 13. i na početku 14. veka.[1]

Manastir Banjska, katedralni manastir Banjske eparhije

Istorija uredi

Banjska eparhija se u izvorima pominje i kao Ibarska eparhija, jer se prostirala u slivu te reke, odnosno kao Zvečanska eparhija po imenu grada Zvečana.[2] Sedište banjskog episkopa, bilo je Manastiru Banjska (Hram Svetog Stefana) na ušću Banjske reke u Ibar, blizu Kosovske Mitrovice.

Osnovana je sredinom 13. veka. Od njenih arhijereja najznačajniji je episkop Danilo, potonji arhiepiskop srpski i čuveni pisac i biograf, koji je na njenu upravu došao 1312. ili 1313. godine. Posle odlaska episkopa Danila u Hilandar, kralj Milutin je prestoni manastir Banjske eparhije pretvorio u povlašćenu igumaniju i Svetostefanskom ili Banjskom hrisovuljom obdario svoju zadužbinu velikim vlastelinstvom sa preko 80 sela i odredio je za svoju grobnicu. Posle smrti kralja Milutina (1321) Danilo je preneo njegovo telo iz Nerodimlja i sahranio ga u toj grobnici.

Istim imenom se ponekad nazivala i eparhija u Banji kod Velbužda {potonja Ćustendilska eparhija}. Srednjovekovna srpska Dabarska eparhija se u istoriografiji takođe ponekad naziva i "banjskom" po svom sedištu u manastiru Svetog Nikole u Banji na reci Limu u Dabru.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Janjić 2009, str. 103–114.
  2. ^ Janjić 2014, str. 147–162.

Literatura uredi