Belaja (pritoka Kubanja)

Река на југу Русије

Belaja (rus. Белая, adig. Шъхьагуащэ) velika je reka na jugu evropskog dela Ruske Federacije. Protiče preko jugozapadnih delova Krasnodarske Pokrajine i juga i zapada Republike Adigeje. Leva je pritoka reke Kubanj u koju se uliva na području veštačkog Krasnodarskog jezera na njenom 277 km uzvodno od ušća, i deo basena Azovskog mora.

Belaja
Белая
Belaja u gornjem delu toka
Mapa basena reke Kubanj
Opšte informacije
Dužina273 km
Basen5.990 km2
SlivKubanjAzovsko more
Plovnostnije plovna
Vodotok
Izvorplanina Fišt
Koor. izvora43° 59′ 01″ N 39° 55′ 04″ E / 43.98361° S; 39.91778° I / 43.98361; 39.91778 (Izvor reke Belaje)
Ušćeu Krasnodarsko jezero
Koor. ušća45° 06′ 00″ N 39° 28′ 09″ E / 45.10000° S; 39.46917° I / 45.10000; 39.46917 (Ušće reke Belaje)
V. ušća30 m
Geografske karakteristike
Država/e Rusija
OblastKrasnodarski kraj
Adigeja
NaseljaMajkop, Belorečensk, Tuljski
PritokePšeha, Kurdžips, Kiša, Dah
DRV06020001112108100004342
Reka na Vikimedijinoj ostavi

Na starim kartama, napravljenim pre 1856, reka Belaja je figurirala pod svojim istorijskim adigejskim imenom „Šhaguaše”, a na pojedinim mestima se sreće i pod imenom „Sagvasa”.[1]

Osnovne karakteristike uredi

 
Belaja kod Majkopa

Reka Belaja svoj tok započinje u planinskom području na severu Velikog Kavkaza, između planinskih vrhova Fišt i Ošten. Teče uglavnom u smeru severa u dužini od 273 km. Površina slivnog područja je oko 5.990 km². U gornjem delu toka Belaja je tipična planinska reka i karakteriše je veliki pad, brz tok i kanjonske obale, dok u donjem delu toka preko Zakubanjske ravnice poprima karakter tipične ravničarske reke. Odlikuje je mešoviti režim hranjenja, sa kombinacijom ledničkog, snežnog i kišnog režima.

Među brojnim pritokama veličinom se izdvajaju Pšeha i Kurdžips sa leve i Kiša i Dah sa desne strane. na njenim obalama se nalaze gradovi Majkop (prestonica Adigeje) i Belorečensk, te varošica Tuljski i sela Guzeriplj, Hamiški, Nikelj, Dahovskaja, Kamenomostski, Abadzehskaja, Gaverdovskij, Hanskaja i Beloje.

Energetski potencijal reke iskorišten je gradnjom Belorečenske kaskade hidroelektrana koju čine Belorečenska i Majkopska HE ukupne moćnosti 57,4 megavata električne energije.

Hadžohski tesnac uredi

U gornjem delu toka, u blizini varošice Kamenomostski, reka Belaja protiče kroz uski, kratki i živopisni Hadžohski tesnac ili Kamenomostski kanjon (rus. Хаджохская теснина; Каменномостский каньон). Dužina kanjona je oko 400 metara i poznata je šetališno-rekreativna zona. U najužem delu kanjon je širok svega 6 do 7 metara, dok mu dubina dostiže do 35 metara.

Od 1979. kanjon se nalazi na listi spomenika prirode od lokalnog značaja.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

Spoljašnje veze uredi