Belo masno tkivo
Belo masno tkivo (BMT) ili bela mast je jedan od dva tipa masnog tkiva kod sisara. Druga vrsta masnog tkiva je tamno masno tkivo. U zdravih, negojaznih ljudi, belo masno tkivo čini čak 20% ukupne telesne težine kod muškaraca i 25% telesne kod žena. Njegove ćelije sadrže jednu veliku kapljicu masti, koja gura nukleus da se stisne uz tanki obod na periferiji. Imaju receptore za insulin, polne hormone, norepinefrine i glukokortikoide.[1][2][3][4][5]
Belo masno tkivo | |
---|---|
Detalji | |
Identifikatori | |
Latinski | Textus adiposus albus |
MeSH | D052436 |
TH | H2.00.03.4.00002 |
FMA | 20117 |
Anatomska terminologija |
Belo masno tkivo se koristi za skladištenje energije. Po izlasku insulina iz pankreasa, njegovi receptori u belim masnim ćelijama izazvaju kaskadu defosforilacije koja dovodi do inaktivacije lipaze koja je osetljiva na hormone. Ranije se mislilo da je po izlasku glukagona iz pankreasa, njegovi receptori uzrokuju kaskadu fosforilacije koja aktivira te lipaze, izazivajući razgradnju pohranjenih masnoća do masnih kiselina, koji ih iznose u krv i vežu za albumin i glicerol, koji u krv ulaze slobodno. Tu danas zapravo nema dokaza da glukagon ima bilo kakav uticaj na belo masno tkivo.[6] Za glukagon se sada misli da je isključivo u jetri kao okidač glikogenolize i glukoge neogeneze.[7] Okidači za ovaj proces u belom masnom tkivu su, kako se sada smatra, adrenokortikotropni hormon (ACTH), adrenalin i noradrenalin. Masne kiseline ulaze u mišiće i srčano tkivo kao izvor goriva, a glicerol ide u jetru za glukoneogenezu.
Belo masno tkivo deluje i kao toplotni izolator, pomažući u održavanju telesne temperature.
Hormon leptin se prvenstveno proizvodi u adipocitima bijelog masnog tkiva, gde se proizvodi još jedan hormon, asprosin.
Nalazi se po cijelom tijelu osim u veđama, penisu, mošnicama i čitavoj uški osim u resici.
- Glavna obeležja belog masnog tkiva[8]
Struktura | Karakteristike |
Ćelije |
|
Masne kiseline |
|
Hilomikroni |
|
Lipoproteini vrlo male gustoće |
|
Hilomikroni i VLDL |
|
Histogeneza |
|
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Drake, R.; Vogl A. W.; Mitchell A.W. M. (2015). Gray's anatomy for students (3rd izd.). Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319.
- ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-686-6.
- ^ Guyton, A.C. & Hall, J.E. (2006) Textbook of Medical Physiology (11th ed.). . Philadelphia: Elsevier Saunder. 2014. ISBN 978-0-7216-0240-0. Nedostaje ili je prazan parametar
|title=
(pomoć) - ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-222-6.
- ^ Korene, Z.; Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 978-9958-10-396-4.
- ^ Gravholt, C H. (2001). „Physiological levels of glucagon do not influence lipolysis in abdominal adipose tissue as assessed by microdialysis”. The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 86 (5): 2085—2089. PMID 11344211. doi:10.1210/jcem.86.5.7460.
- ^ Lawrence, A. M. (1969). „Glucagon”. Annual Review of Medicine. 20: 207—222. PMID 4893399. doi:10.1146/annurev.me.20.020169.001231.
- ^ Akin, C.; Valent P, Metcalfe DD (2010). „Mast cell activation syndrome: Proposed diagnostic criteria”. J. Allergy Clin. Immunol. 126 (6): 1099—104.e4. PMC 3753019 . PMID 21035176. doi:10.1016/j.jaci.2010.08.035.
Literatura uredi
- Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-222-6.
- Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-686-6.
- Drake, R.; Vogl A. W., Mitchell A.W. M. (2015). Gray's anatomy for students, 3rd Edition. Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319.