Belo masno tkivo (BMT) ili bela mast je jedan od dva tipa masnog tkiva kod sisara. Druga vrsta masnog tkiva je tamno masno tkivo. U zdravih, negojaznih ljudi, belo masno tkivo čini čak 20% ukupne telesne težine kod muškaraca i 25% telesne kod žena. Njegove ćelije sadrže jednu veliku kapljicu masti, koja gura nukleus da se stisne uz tanki obod na periferiji. Imaju receptore za insulin, polne hormone, norepinefrine i glukokortikoide.[1][2][3][4][5]

Belo masno tkivo
Detalji
Identifikatori
LatinskiTextus adiposus albus
MeSHD052436
THH2.00.03.4.00002
FMA20117
Anatomska terminologija
Distribucija belog masnog tkiva u ljudskom telu

Belo masno tkivo se koristi za skladištenje energije. Po izlasku insulina iz pankreasa, njegovi receptori u belim masnim ćelijama izazvaju kaskadu defosforilacije koja dovodi do inaktivacije lipaze koja je osetljiva na hormone. Ranije se mislilo da je po izlasku glukagona iz pankreasa, njegovi receptori uzrokuju kaskadu fosforilacije koja aktivira te lipaze, izazivajući razgradnju pohranjenih masnoća do masnih kiselina, koji ih iznose u krv i vežu za albumin i glicerol, koji u krv ulaze slobodno. Tu danas zapravo nema dokaza da glukagon ima bilo kakav uticaj na belo masno tkivo.[6] Za glukagon se sada misli da je isključivo u jetri kao okidač glikogenolize i glukoge neogeneze.[7] Okidači za ovaj proces u belom masnom tkivu su, kako se sada smatra, adrenokortikotropni hormon (ACTH), adrenalin i noradrenalin. Masne kiseline ulaze u mišiće i srčano tkivo kao izvor goriva, a glicerol ide u jetru za glukoneogenezu.

Belo masno tkivo deluje i kao toplotni izolator, pomažući u održavanju telesne temperature.

Hormon leptin se prvenstveno proizvodi u adipocitima bijelog masnog tkiva, gde se proizvodi još jedan hormon, asprosin.

Nalazi se po cijelom tijelu osim u veđama, penisu, mošnicama i čitavoj uški osim u resici.

Glavna obeležja belog masnog tkiva[8]
Struktura Karakteristike
Ćelije
  • U citoplazmi imaju jednu veliku kapljicu žute masti. Boja varira i potiče od karotenoida u masnim kapljicama
  • Okrugle, ali u tkivu su zbijene pa su poligonalnoidne
  • Jedra spljoštena i peribijena uz rub stanice. Najdeblji rub citoplazme oružuje jedro, a ima Goldžijev aparat, mitohondrije, slabo naznačene cisterne hrapavog endoplazmatskog retikuluma i slobodne poliribosome
  • Tanki rub citoplazme oko masne kapljice ima mjehuriće glatkog endoplazmatskog retikuluma, malo mikrotubula i mnog mjehurića za pinocitotu
  • Kapljice masti okružene intermedijarnim filamentima vimentina
  • Svaka masna ćelija okružena je bazalnom laminom koja je podijeljene u režnjeve vezivnog tkiva sa dosta krvnih sudova i živaca.
  • Svaku ćeliju oblažu retikulinska vlakna koja su isprepletena u mrežicu obavijaju svaku od njih i ih međusobno ih ujedinjuju.
Masne kiseline
  • Nastaju lipolizom u tim masti iz hrane.
  • U hrani je u obliku hilomikronskih triglicerida, sintetiziranih jetrenih triglicerid i uskladištenih u masnom tkivu u obliku VLDL, kao sintezom triglicerida od slobodnih masnih kiselina i glicerola iz glukoze u samim masnim ćelijama.
Hilomikroni
  • Telešca koja se stvaraju u crevnim epitelnim ćelijama, apsorbirana u krvnu plazmu i limfu mezenterija
  • Građeni su od centralne strukture pretežno od triglicerida i nešto holesterolskih estera, koji su okruženi stabilizacijskim slojem od apolipoproteina, holesterola i fosfolipida
Lipoproteini vrlo male gustoće
  • U površinskom sloju imaju relativno više lipida, jer su manji
  • Na površini također sadrže različite apolipoproteine i, za razliku od hilomikrona, imaju više holesterolskih estera nego triglicerida
Hilomikroni i VLDL
  • Hidroliziraju se pomoću lipoprotein-lipaze na unutrašnjoj površini zida krvnih kapilara masnog tkiva.
  • Lipoprotein-lipaza sintetizira se u masnimćelijama i prenosi do membrane kapilarnog endotela
  • Masne kiseline u adipocitima reagiraju sa glicerolfosfatom (međuprodukt metabolizma glukoze) kada se stvaraju trigliceridi koji se skladište u vidu trigliceridnih kapljica
  • U unošenju i skladištenju lipida, aktivno učestvuju i mitohondrije i glatki endoplazmatski retikulum
  • Prenos masnih kiselina kroz citoplazmu u masnu kapljicu nije sasvim poznat; mosli se da za transfer služe specifične belančevine.
Histogeneza
  • Masne ćelije vode porijrklo od lipoblasta koji nastaju od mezenhima
  • Liče na fibroblaste, ali imaju sposobnost nakupljanja masti u citoplazmi
  • Kapljice masti su najprije međusobno odvojene, ali se ubrzo stapaju u jednu veću kap. *Lipoblasti ili nezrele masne ćelije sa više od jedne kapljice masti su adipociti
  • Depoi masti multilokulskom stanju počinju se nakupljati u 30. sedmici trudnoće
  • Nakon rođenja nove masne ćelije nastajuoko malih krvnih sudova, u kojima ima nediferenciranog mezenhima, a nakon rođenja ishrana i ostali utjecaji dovode do povećanja broja adipocita
  • Nakon tog perioda, njihov broj se ne raste.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Drake, R.; Vogl A. W.; Mitchell A.W. M. (2015). Gray's anatomy for students (3rd izd.). Philadelphia, Pa: Elsevier. ISBN 9780702051319. 
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-686-6. 
  3. ^ Guyton, A.C. & Hall, J.E. (2006) Textbook of Medical Physiology (11th ed.). . Philadelphia: Elsevier Saunder. 2014. ISBN 978-0-7216-0240-0.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  4. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-222-6. 
  5. ^ Korene, Z.; Hadžiselimović R., Maslić E. (2001). Biologija 8. Sarajevo: Svjetlost. ISBN 978-9958-10-396-4. 
  6. ^ Gravholt, C H. (2001). „Physiological levels of glucagon do not influence lipolysis in abdominal adipose tissue as assessed by microdialysis”. The Journal of Clinical Endocrinology and Metabolism. 86 (5): 2085—2089. PMID 11344211. doi:10.1210/jcem.86.5.7460. 
  7. ^ Lawrence, A. M. (1969). „Glucagon”. Annual Review of Medicine. 20: 207—222. PMID 4893399. doi:10.1146/annurev.me.20.020169.001231. 
  8. ^ Akin, C.; Valent P, Metcalfe DD (2010). „Mast cell activation syndrome: Proposed diagnostic criteria”. J. Allergy Clin. Immunol. 126 (6): 1099—104.e4. PMC 3753019 . PMID 21035176. doi:10.1016/j.jaci.2010.08.035. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi