Beogradski laki metro

Beogradski laki metro (skraćeno BELAM), odnosno laki šinski sistem, je napušteni projekat sistema masovnog prevoza lakom železnicom koji je trebalo da počne sa izgradnjom 2008. godine. Od projekta se odustalo, iako je još uvek predviđen Generalnim urbanističkim planom za Beograd do 2021. godine. Prva linija je trebalo da bude završena do 2013.[1] s tim da je prva deonica trebalo da bude puštena u upotrebu već 2010. Okvirna cena izgradnje prve linije je procenjena na 450 miliona evra.

Šema metroa

Krajem 2008. godine gradonačelnik Beograda Dragan Đilas izjavio je da je izvesnije da će u Beogradu biti građen metro po studiji iz 1976. godine. Najavljivano je da će konačna odluka o tome da li će biti građen laki šinski sistem ili metro će biti doneta na proleće 2009. godine.[2] Mada je ovaj projekat napušten, još uvek (do jula 2021. godine) nije rešeno pitanje masovnog brzog prevoza u Beogradu.

Ideja uredi

 
Logotip mreže

Ideja da se u Beogradu izgradi metro je relativno stara i potiče iz 50-ih godina 20. veka kada je Beograd doživeo veliki porast u broju stanovnika. Međutim, ideje različitih stručnjaka su bile rastrzane između modernizovanog tramvajskog sistema i klasičnog metroa. Političke prilike i nedostatak konsenzusa po datom pitanju su projekat ostavili na nivou ideje i rastuće nužnosti.

Posle godina ekonomske krize, ulaskom u 21. vek, ideja je ponovo zaživela. I pored oštre debate o tome da li je prikladnije i izvodljivije izgraditi klasični metro ili laki šinski sistem, ideja lake železnice, koju su zagovarali gradski čelnici od 2000-2008. uključujući i gradskog arhitektu, odnosno njena Studija opravdanosti naručena 2001. dobija pozitivnu ocenu. BELAM je uključen u Generalni urbanistički plan Beograda do 2021. Na izgradnji bi trebalo da rade JUGINUS (Jugoslovenski institut za urbanizam i stanovanje) i španska grupa INECO.

Oštri protivnici projekta lakog šinskog sistema tvrdili su da je jedini kriterijum za njegov izbor ekonomski aspekat, odnosno višestruko manja cena. Oni smatraju da laki šinski sistem ne predstavlja dugoročni odgovor na saobraćajni problem prestonice te da je njegova izgradnja potpuno neopravdana.

Sa druge strane zagovornici projekta smatraju da je ekonomski elemenat presudan. Uz to, oni smatraju da i po najoptimističnijim prognozama rast Beograda u narednih 20-tak godina ne može da bude toliki da najopterećenije deonice imaju preko 13.000-14.000 putnika po času dok je sistem takav da može da opsluži 20.000 putnika po času. Mogućnost prerade u klasičan metro i integracija postojećeg tramvajskog sistema su, po njihovom mišljenju, dodatni argumenti u korist lakog šinskog sistema.

Zoran Alimpić, predsednik Skupštine grada Beograda, je krajem 2008. izjavio da su gradske vlasti prilikom donošenja odluke o izgradnji lakog šinskog sistema mislile „da broj stanovnika u Beogradu neće rasti, kao ni broj automobila“, da je ta procena „izgleda“ bila pogrešna i da je sada „sve drugačije“.[3]

Linije uredi

Linije
Beogradskog lakog metroa
  Centralna (planirana)
  Vračarska (planirana)
  Savska (planirana)
  •   Prva linija (Centralna), koja je u Studiji opravdanosti okarakterisana kao primarna, bila bi kombinovano podzemno-nadzemna linija ukupne dužine 12,5 km sa 20 stanica (12 nadzemnih, 8 podzemnih). Linija bi polazila iz ulice Aleksandra Dubčeka u Zemunu, išla ka SO Novi Beograd i hotelu „Hajat“. Savu bi prelazila zasebnim mostom izgrađenim neposredno uz Brankov most. Zatim bi ušla u duboke tunele prema Trgu republike i Trgu Nikole Pašića ka Pravnom fakultetu odakle bi nadzemno išla Bulevarom kralja Aleksandra sve do njegovog ukrštanja sa Ustaničkom.
  •   Druga linija (Vračarska) bi imala zajedničku stanicu Pravnog fakulteta sa Centralnom, odakle bi najvećim delom podzemno išla do Slavije, ž. st. Beograd centar, Sajma i Hipodroma. Prve deonice bi išle u upotrebu najranije 2010.
  •   Treća linija (Savska) bi na Novom Beogradu delila stanicu sa Centralnom, zatim bi išla do železničke stanice Novi Beograd (?), Ade, kod Hipodroma bi se ukrštala sa Vračarskom i zatim nastavljala na Banovo brdo. Način prelaska Save je blisko povezan sa mostom koji bi, preko Ade, povezivao Novi Beograd sa Banovim brdom.

Sistem je trebalo da se poveže i sa nekadašnjim linijama Beovoza.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ B92 - Rekonstruisan Stari savski most, 31. mart 2008.
  2. ^ 24 sata - Do proleća odluka da li je u gradu biti laki ili teški metro
  3. ^ Već potrošeno 4,9 miliona evra za „laki“ metro Arhivirano na sajtu Wayback Machine (20. januar 2009). Nataša Korlat, „Blic“, 19. 1. 2009, Pristupljeno 2. 2. 2009.

Spoljašnje veze uredi