Beot (grč. Botots, lat. Boeotus) je sin boga mora Posejdona i Eolove kćeri Melanipe - praotac Beočana.[1]

Mitologija uredi

 
Beotija u antičko doba

Stari mitovi ne spominju Beota i verovatno je u pitanju konstrukcija mitološgog lika novijih vremena.

Po prvi put se spominje Euripid u tragediji „Melenipa“, napisanoj pred sam kraj 5. veka pre nove ere, a sačuvani su samo odlomci tog dela.

Beotovog brata Eola, unuka Zevsovog, su na sličan način smatrali praocem Eoljana.

Beočani, narod koji je nazvan po svom praocu Beotu, su naseljavali kraj u srednjoj Grčkoj - između Atike i Fokide. Njihov najveći, a i najpoznatiji grad je bila Teba, koji je, prema mitovima razoren u doba „pohoda epigona“, i to pre Trojanskog rata, a drugi put je razoren za vreme pohoda Aleksandra Velikog 334. godine pre nove ere.

Grad Thivai, grad iz doba Beočana, postoji i dan danas na svom prvobitnom mestu.

Reference uredi

  1. ^ Zamarovski 1985, str. 54.

Literatura uredi

  • Zamarovski, Vojteh (1985). Junaci antičkih mitova: Leksikon grčke i rimske mitologije. Zagreb.