Bitka kod Novigrada (1515)
Bitka kod Novigrada (1515) bila je deo hrvatsko-turskih ratova. Hrišćanska vojska koju je vodio hrvatski ban i biskup Petar Berislavić teško je potučena.[2]
| Bitka kod Novigrada (1515) | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Deo hrvatsko-turskih ratova | |||||||||
 Ostaci Hrvatske i Slavonije u vreme najvećeg turskog napredovanja (1593) | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljene strane | |||||||||
 Kraljevina Hrvatska Kraljevina Ugarska |
 Osmansko carstvo | ||||||||
| Komandanti i vođe | |||||||||
|
hrvatski ban Petar Berislavić |
bosanski sandžakbeg Bali-beg Jahjapašić[1] | ||||||||
| Jačina | |||||||||
| 2.500-10.000[2] | oko 10.000[1] | ||||||||
| Žrtve i gubici | |||||||||
| čitava vojska[3] | laki | ||||||||
Uvod uredi
Biskup Petar Berislavić (hrvatski ban od 1513), bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih vojskovođa 16. veka. Od 1513. vršio je dužnost namesnika Dubice i kapetana Senja, kada je 16. avgusta 1513. potukao Turke u bici kod Dubice. Za vojne potrebe založio je veći broj crkvenih imanja i pohvaljen je od pape Lava X, koji mu je poslao mač i novčanu pomoć za opremanje vojske.[2]
Bitka uredi
Nakon velike hrišćanske pobede u bici kod Dubice 1513, Turci su preneli težište svojih pohoda na područje Dalmacije te krajem februara 1514. godine prodiru do Skradina, a nakon toga su udarili na grad Knin, gde su poraženi. U septembru iste godine ponovno provaljuju u Dalmaciju, ali ovaj put osvajaju Karin (naselje), Korlat i Kaštel kod Novigrada. Uočivši da ne može da spreči turske provale, Berislavić menja ratnu taktiku i odlučuje se na vođenje ofanzivnog rata (1515. god.). Kako je južni deo zemlje bio najčešće napadan, Berislavić odlučuje tu taktiku isprobati na ovom području.[2]
Ban je okupio vojsku u Bihaću. Nakon turske provale u senjski kotar, odlazi s vojskom u Dalmaciju te se 7. marta utaborio na dva dana hoda od Šibenika. S banom je tada u Dalmaciju stiglo 500 konjanika i 2.000 pešaka, a očekivalo se još 5.000 čeških vojnika. S tom vojskom planirao je zauzeti Karin, Korlat i Kaštel kod Novigrada, mesta koja su prije toga zauzeli Turci.[2]
Preko otočačkoga biskupa Vicka Andreisa i cortonskoga Julija, papa šalje 2.000 dukata te mnogo žita, baruta, sumpora, šalitre i više topova. Tako je ban mogao opremiti veću vojsku od one koju je sa sobom doveo. Da bi pojačao vojsku, obraća se slavonskim staležima, ali oni se pozivaju na drevni običaj po kojem nisu dužni da ratuju preko reke Save, tako da nikakvu vojnu pomoć nisu pružili banu. Zbog nastale situacije, on se obraća kralju Vladislavu, koji je zapovedio plemstvu da pomogne pod pretnjom konfiskacije imovine. Papa Lav X ponovno Borislaviću šalje 20.000 dukata da bi tim novcem mogao utvrditi gradove u Dalmaciji. Po otočačkome bisknpu namerava poslati još 7.000 dukata u iste svrhe. Dubrovačka republika mu šalje 15.000 forinti potpore. Okupivši vojsku, dobro opremljen, Berislavić krene u vojni pohod na Bosnu. Preko Velebita dolazi u Dalmaciju i kod Novigrada se utabori s oko 10.000 vojnika. Međutim, tu ga napadne bosanski paša, pa se ban s nekolicinom svojih konjanika jedva spasi.[2]
Posledice uredi
Hrišćanska vojska bila je razbijena tako, da je ban jedva utekao sa 25 konjanika. Nato se paša obori na jajačku banovinu, da je slomi, kao što je god. 1512. nestalo banovine srebreničke. Najprije su Turci zauzeli gradove Jezero i Bočac, a zatim opkolili grad Jajce. Za sudbinu Jajca uplašio se i sam papa Lav X, pa je 15. juna 1515. zamolio Mlečane da pošalju novaca za odbranu Jajca. Ipak je paša morao u julu napustiti opsadu Jajca, jer je doznao, da gradu ide u pomoć vojska. Odsada je Berislavić neumorno nastojao, da grad Jajce opskrbi namirnicama i posadom. Njegovom se brigom ta predstraža Hrvatske održala još nekoliko godina.[3]
Ban Petar podigao je duh otpora u narodu i okupio razjedinjeno plemstvo, pridobio krajiške velikaše da u gradovima i najvažnijim pravcima turskih upada postave stalne posade i straže snabdevene hranom i municijom i time postavio osnove Vojne krajine na hrvatskim granicama.[4]
Reference uredi
- ^ a b Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (tom 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 767.
- ^ a b v g d đ Joško Zaninović: Kako je biskup, ban i vranski prior Petar Berislavić pribavio Hrvatskoj naslov "predziđe kršćanstva", Croatica christiana periodica, 1994, p. 119
- ^ a b Horvat, Rudolf. „Povijest Hrvatske I”. Pristupljeno 13. 1. 2019.
- ^ Gažević, Nikola (1974). Vojna enciklopedija (tom 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 582.
Literatura uredi
- Gažević, Nikola, ur. (1974). Vojna enciklopedija (tom 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 582.
- Joško Zaninović: Kako je biskup, ban i vranski prior Petar Berislavić pribavio Hrvatskoj naslov "predziđe kršćanstva", Croatica christiana periodica, 1994, p. 119
- Gažević, Nikola, ur. (1974). Vojna enciklopedija (tom 1). Beograd: Vojnoizdavački zavod. str. 767.
- Horvat, Rudolf. „Povijest Hrvatske I”. Pristupljeno 15. 1. 2019.