Bitka kod Poimanenona

Bitka kod Poimanenona vođena je krajem 1223. ili početkom 1224. godine između naslednica srušenog Vizantijskog carstva: Latinskog carstva i Nikejskog carstva. Deo je građanskog rata između Jovana III Duke Vataca i braće nedavno preminulog nikejskog cara Teodora I Laskarisa, Isaka i Aleksija. Suprotstavljene vojske srele su se kod Poimenona, južno od Kizika u Miziji, u blizini jezera Kus.

Bitka kod Poimanenona

Bitka kod Poimanenona
Vremekraj 1223. ili početak 1224. godine
Mesto
Poimanenon, južno od Kizika, Mala Azija
Sukobljene strane
Latinsko carstvo Nikejsko carstvo
Komandanti i vođe
Aleksije Laskaris, Isak Laskaris Jovan III Duka Vatac

Istorija uredi

Nimfejskim sporazumom iz 1214. godine Latinsko carstvo steklo je kontrolu nad severozapadnim primorjem Male Azije, od Nikomedije do Adramitijuma, kao i Mizijsku ravnicu. Novembra 1221. godine umro je energični car, osnivač Nikejskog carstva Teodor I Laskaris.[1] Nasledio ga je zet Jovan III Duka Vatac, koji je izašao kao pobednik iz građanskog rata u kome se borio protiv Teodorovih potomaka.[1] Jovanov dolazak na presto osporili su Teodorova braća, sevastokratori Aleksije i Isak Laskarisi. Oni su potražili pomoć od latinskog cara Roberta Kurtnoa. Na čelu latinske vojske, Laskarisi su krenuli na Vataca. Do susreta vojski došlo je kod Poimanenona, u blizini crkve posvećene Arhanđelu Mihailu. U bici koja je usledila, Vatac je odneo veliku pobedu. Među zarobljenicima su bili i Isak i Aleksije koji su, po Jovanovom naređenju, oslepljeni.

Posledice uredi

Pišući o značaju bitke kod Poimanenona, vizantijski istoričar 13. veka, Georgije Akropolit je rekao da je ona označila početak opadanja moći Latinskog carstva.[2] Vest o porazu kod Poimanenona izazvala je zaprepašćenje u latinskoj carskoj vojsci koja je opsedala epirski grad Ser. Vojska se u neredu povlači u Carigrad, te je poražena od strane trupa epirskog vladara Teodora Komnina Duke.[3] Latinski car izgubio je i određene posede u Maloj Aziji. Pod pretnjom nikejskog cara u Aziji i epirskog despota u Evropi, latinski car je pristao na mir koji je sklopljen 1225. godine. Prema njegovim uslovima, Latini napuštaju sve svoje azijske posede, sem istočne obale Bosfora i grada Nikomedije sa okolnom oblašću.

Reference uredi

  1. ^ a b Abulafia 1995, str. 547
  2. ^ Macrides 2007, str. 166
  3. ^ Van Tricht 2011, str. 384.

Literatura uredi