Blagajska ploča

Blagajska ploča je istorijski spomenik Srba u oblasti Zahumlje, kasnije nazivanoj i Hercegovina Svetog Save. Datira iz 12. vijeka, a pronađena je 1912. u blizini ruševina starog dvorca Bišća i lokaliteta Vrači. Na njoj je kao ktitor crkve Sv. Kozme i Damjana, naveden brat Stefana Nemanje - Miroslav.

Na kamenoj ploči uklesan je tekst na srpskoj ćirilici. Jedan je od najstarijih srednjovjekovnih natpisa pisanih starosrpskom ćirilicom. Tekst na ploči govori o izgradnji crkve Sv. Kozme i Damjana u Blagaju na Buni, dovršenoj i posvećenoj 1194. godine. Ploča je bila ugrađena iznad ulaznih vrata u crkvu, ili u samoj crkvi. Jedan je od najstarijih spomenika rane srednjovjekovne pismenosti Srba u Hercegovini uz Humsku ploču. Blagajska ploča je otkrivena pedesetih godina 20. vijeka. Drugi dio otkriven je slučajno u grobnici Kate Boras na katoličkom groblju u Blagaju 1955. godine. Istoričar Ljubomir Stojanović je natpis objavio u naučnoj literaturi. Nađeni komad je sadržavao napis gdje stoji da je neki župan zidao crkvu u Podgrađu na svom imanju u vrijeme slavnoga srpskog župana Stefana Nemanje. Stojanović nije doneo faksimil, potanko raščlanio izvor, a nije objasnio ktitora ni patrona crkve, niti pokušao definisati mjesto gdje je prvobitno bio fragment s natpisom. Stojanovićeva zasluga je što su poslije naučnici Zemaljskog muzeja BiH pretražili zemljište oko spomenutoga groba radi pronalaska eventualno drugoga dijela razbijene ploče s natpisom. Na poduzetom probnom iskopavanju na mjestu nalaza ploče, u istom grobu pronašli su dvije ovalno izrađene ploče. Vlasnik groba rekao im je da su ti fragmenti ploče i ploča s natpisom ovamo donešeni iz blagajskoga Podgrađa, s lokaliteta Vrači. Nalaz je pomogao u istraživanju crkve Sv. Kozme i Damjana. Većina manjih nalaza s ovog lokaliteta smještena je u Muzej Hercegovine u Mostaru. Blagajska ploča se danas čuva u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu.

Natpis na Blagajskoj ploči

Marko Vego je utvrdio da je svaki red natpisa mogao imati od 30 do 32 slova; uz ostale činjenice ovako je rekonstruisao natpis:

VA IME OCA I SNA I SVETAGO DUHA JA ŽU

PAN MIROSLAV ZIDAH CRKVA SVETAG

O KOZME I DAMIJANA U SVOIH SELIJAH U D

NI VELNEGA ŽUPANA SLAVNAGO NEMANE.

Moguće je da natpis nije toliko star, i da je crkva bila zadužbina nekog kasnijeg pravoslavnog župana Miroslava, jer se u natpisu spominje u dni velnega slavnago Nemane, što bi značilo u dan, na dan kada Crkva slavi župana Nemanju. Kalendar Đurađa Crnojevića iz 1494. je imao Stefana Nemanju kao puno crveno slovo (veliki praznik) i pod monaško-svetitenjskim imenom Simeona srbskago, novago mirotočca. I Balša II Balšić se 1385. pozivao na Nemanjiće, kao svoje drage pretke (...molitvama i moljenjima svetih mojih praroditelja Simeona Nemanje, prvoga mirotočca srpskoga i svetitelja Save...), što ukazuje na jak kult prvih Nemanjića i u predturskim periodu. Ipak, istoričari smatraju da u dni znači u dane vladavine Nemanje, i da je ktitor crkve bio njegov brat Miroslav, koji je tada vladao u Zahumlju.