Bongbong Markos

17. председник Филипина (2022—)

Ferdinand Romualdez Markos Mlađi[1][2] (Manila, 13. septembar 1957), češće se pominje pod njegovim nadimkom Bongbong Markos, filipinski je političar i predsednik Filipina od 30. juna 2022. godine . Kao senator je služio od 2010. do 2016. godine. On je drugo dete i jedini sin bivšeg predsednika i diktatora Ferdinanda Markosa i bivše prve žene Imelde Markos.[1][3]

Bongbong Markos
Markos mlađi 2021. godine
Lični podaci
Datum rođenja(1957-09-13)13. septembar 1957.(66 god.)
Mesto rođenjaManila, Filipini
Profesijapolitičar
Porodica
SupružnikLiza Araneta
Politička karijera
Politička
stranka
Savezna stranka Filipina
Senator Filipina
30. jun 2010 — 30. jun 2016.
Predsednik Filipina
30. jun 2022.
PrethodnikRodrigo Duterte

Potpis

Biografija

uredi

Markos mlađi je 1980. godine postao viceguverner Ilokos Nortea, nakon što je učestvovao bez protivljenja pod strankom Kilusang Bagong Lipunan njegovog oca, koji je u to vreme vladao Filipinima pod vanrednim stanjem.[4] Zatim je postao guverner Ilokos Nortea 1983. godine, držeći tu funkciju sve dok njegova porodica nije zbačena sa vlasti Revolucijom moći naroda i pobegao u egzil na Havaje u februaru 1986.[5] Nakon smrti njegovog oca 1989. godine, predsednica Korazon Akino je na kraju dozvolila da preostali članovi porodice Markos mogu da se vrate na Filipine kako bi se suočili sa raznim optužbama.[6] On i njegova majka trenutno se suočavaju sa hapšenjem u Sjedinjenim Državama i na njihovim teritorijama jer su prkosili sudskom nalogu da plate 353 miliona američkih dolara na ime restitucije žrtvama kršenja ljudskih prava u diktaturi njegovog oca.[7]

Markos je bio biran za predstavnika 2. kongresnog okruga Ilokos Nortea od 1992. do 1995. godine. Markos se kandidovao i ponovo je izabran za guvernera Ilokos Nortea 1998. godine. Nakon devet godina, vratio se na svoju prethodnu funkciju predstavnika od 2007. do 2010. godine, a zatim je postao senator pod partijom Nacionalista od 2010. do 2016. godine.[8] Markos se 2015. kandidovao za potpredsednika na izborima 2016. godine. Sa razlikom od 263.473 glasa i 0,64 odsto razlike, Markos je izgubio od predstavnice Leni Robredo.[9] Kao odgovor, Markos je podneo izborni protest Predsedničkom izbornom sudu. Njegova peticija je kasnije jednoglasno odbačena nakon što je pilot ponovno prebrojavanje odabranih provincija dovelo do toga da je Robredo povećala prednost za 15.093 dodatna glasa.[10][11]

Godine 2021, Markos je najavio da će se kandidovati za predsednika Filipina na izborima 2022. pod Saveznom strankom Filipina.[12] Njegova kampanja naišla je na kritike od strane proverivača činjenica i dezinformacija, koji smatraju da je njegova kampanja vođena istorijskim negacionizmom koji ima za cilj renoviranje brenda Markosove familije i omalovažavanje njegovih rivala.[13] Njegov tim je takođe optužen da je osvetljavao kršenje ljudskih prava i pljačku do kojih je došlo za vreme predsednikovanja njegovog oca.[13] The Washington Post je primetio kako je istorijski distorzionizam Markosovih bio u toku od 2000-ih, dok je The New York Times naveo njegova uverenja o poreskim prevarama, uključujući njegovo odbijanje da plati porez na imovinu svoje porodice i pogrešno predstavljanje njegovog obrazovanja na Univerzitetu u Oksfordu.[14][15] Markos je na predsedničkim izborima ubedljivo odneo najviši broj glasova i time će postati predsednik u junu 2022. godine.[16][17]

Izvori

uredi
  1. ^ a b „A dynasty on steroids”. The Sydney Morning Herald (na jeziku: engleski). 24. 11. 2012. Pristupljeno 5. 2. 2022. 
  2. ^ „Senator Ferdinand "Bongbong" R. Marcos Jr.”. Senate of the Philippines. Pristupljeno 15. 10. 2015. 
  3. ^ David, Chaikin; Sharman, J.C. (2009). „The Marcos Kleptocracy”. Corruption and Money Laundering: A Symbiotic Relationship. Palgrave Series on Asian Governance. New York: Palgrave Macmillan. str. 153—186. ISBN 978-0-230-61360-7. doi:10.1057/9780230622456_7. 
  4. ^ Ellison, Katherine W. (2005). Imelda, steel butterfly of the Philippines. Lincoln, Nebraska. 
  5. ^ Holley, David (28. 2. 1986). „Speculation Grows: Marcos May Stay at Luxurious Hawaii Estate”. Los Angeles Times. ISSN 0458-3035. Arhivirano iz originala 21. 9. 2015. g. Pristupljeno 16. 8. 2018. 
  6. ^ Mydans, Seth (4. 11. 1991). „Imelda Marcos Returns to Philippines”. The New York Times. Arhivirano iz originala 12. 12. 2009. g. Pristupljeno 16. 8. 2018. 
  7. ^ Robles, Alan (2. 5. 2022). „Philippine election: Who is Bongbong Marcos, what’s his platform and China views, and why can’t he visit the US?”. South China Morning Post. 
  8. ^ „List of Committees”. Senate of the Philippines. 5. 2. 2014. Pristupljeno 14. 3. 2014. 
  9. ^ „Bongbong Marcos running for vice president in 2016”. CNN. 5. 10. 2015. Arhivirano iz originala 08. 10. 2015. g. Pristupljeno 5. 10. 2015. 
  10. ^ „Marcos heir loses bid to overturn Philippine VP election loss”. The South China Morning Post (na jeziku: engleski). Agence France-Presse. 16. 2. 2021. Pristupljeno 16. 2. 2021. 
  11. ^ „Supreme Court unanimously junks Marcos' VP poll protest vs Robredo”. CNN Philippines (na jeziku: engleski). 16. 2. 2021. Arhivirano iz originala 16. 02. 2021. g. Pristupljeno 16. 2. 2021. 
  12. ^ „Dictator's son Bongbong Marcos files candidacy for president”. RAPPLER (na jeziku: engleski). 6. 10. 2021. Pristupljeno 13. 1. 2022. 
  13. ^ a b „Filipinos fall for fake history”. The Standard (Hong Kong). Agence France-Presse. 30. 3. 2022. 
  14. ^ „How the Philippines’ brutal history is being whitewashed for voters”. Washington Post (na jeziku: engleski). 12. 4. 2022. Pristupljeno 23. 4. 2022. 
  15. ^ Wee, Sui-Lee (1. 5. 2022). „‘We Want Change’: In the Philippines, Young People Aim to Upend an Election”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2. 5. 2022. 
  16. ^ „Philippines election: Marcos son eyes return with early lead”. BBC News (na jeziku: engleski). 9. 5. 2022. Pristupljeno 9. 5. 2022. 
  17. ^ CNN, Helen Regan and Yasmin Coles, CNN Photographs by Veejay Villafranca for. „Son of dictator poised for the presidency as the Philippines goes to the polls”. CNN. Pristupljeno 9. 5. 2022.