Bondruk konstrukcija

Bondruk konstrukcija je zidna konstrukcija koju čini vidljivi kostur od drvenih greda, sa omalterisanom ispunom od organskog materijala ili opeke. Najzastupljenije su u tradicionalnoj arhitekturi. U Srednjoj i Severnoj Evropi najčešće se javljaju kod stambenih i javnih zgrada gotskog perioda.[1]

Kuća zidana bondruk konstukcijom na Mačkovom kamenu, na Jagodnji
Primer bondručne konstrukcije stambenih zgrada - vila na Velikoj aleji u Sarajevu iz 1892. godine

U Srbiji predstavlja način tradicionalnog narodnog neimarstva gde se pri podizanju građevina koristi drvena konstrukcija sa zidovima od čatme-šepera (preplet od pruća oblepljena blatom) ili od ćerpiča, odnosno cigle.[2]

Predstavlja prelazni period gradnje od kuća brvnara prema savremenom graditeljstvu, gde su u početku kuće bile polubrvare, sa dve prostorije („kuća” i soba) i podrumom ispod sobe. Kuće su najčešće imale dvoja naspramna ulazna vrata.

Princip bondručne konstrukcije uredi

 
Crkva Svetih apostola Petra i Pavla u Majdanpeku
 
Primer bondručne konstrukcije sa različitim vrstama ispune

Sistem konstrukcije, kod nas poznatiji kao bondruk, je drveni skeletni sistem sastavljen od stubova i greda koji su najčešće ortogonalno raspoređeni i raznih kosnika koji se postavljaju kao ukrućenje i služe da preuzmu dejstvo horizontalnih sila (zemljotres i vetar) i prenesu ga na tlo. Iz tog razloga se bondručare smatraju vrlo otpornim na uticaj zemljotresa. Nakon što se postavi skelet, ispunu između stubova je moguće uraditi na nekoliko načina:

  • zemljom koja se izmeša sa slamom i životinjskim izmetom (kako bi bila čvršća),
  • ispletenim tankim vrbovim ili drenovim prućem, što omogućava strujanje vazduha i znatno ukruti ceo sistem,
  • oblaganjem drvenim talpama sa obe strane i postavljanjem zvučne i termoizolacije u sredini,
  • najpostojanije rešenje je da se izida tanki zid od opeke koja može biti fasadna ili da se naknadno malteriše. Ova opeka osigurava skelet ali ne prenosi vertikalno opterećenje. Nekada se taj skelet ostavlja vidljivim i zbog toga se mora dodatno zaštiti.

Kod bondručara koje pripadaju orijentalno–balkanskom tipu zid se malteriše blatom, a zatim kreči. Takav zid je neotporan na uticaje vetra, kiše i sunca. Zato se na krovnoj konstrukciji postavlja vrlo široka streha kako bi ga zaštitila. Neretko ona bude širine i do dva metra.[3]

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ „kanatna konstrukcija”. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Arhivirano iz originala 29. 11. 2018. g. Pristupljeno 28. 11. 2018. 
  2. ^ „Graditeljstvo”. Riznica srpska. Arhivirano iz originala 17. 04. 2017. g. Pristupljeno 16. 4. 2017. 
  3. ^ Stari zanati (PDF). Dimitrovgrad - Trn: Prirodnjačko društvo "natura Balkanika". 2010. Pristupljeno 21. 9. 2018. 

Literatura uredi

  • Dr Nikola Pantelić, Etnografija, uvodni tekst o narodnom stvaralaštvu i spomenici

Spoljašnje veze uredi