Boris Majorov
Boris Aleksandrovič Majorov (rus. Борис Александрович Майоров; Moskva, 11. februar 1938) nekadašnji je sovjetski i ruski hokejaš na ledu i hokejaški trener koji je tokom karijere igrao na pozicijama levokrilnog napadača. Zaslužni je majstor sporta Sovjetskog Saveza od 1963, Zaslužni trener RSFSR od 1979. i član Kuće slavnih IIHF-a od 1999. godine. Dvostruki je olimpijski i šestostruki svetski prvak u hokeju na ledu. Po okončanju sportske karijere jedno vreme je radio i kao sportski komentator, a bio je zaposlen i na administrativnim poslovima u Hokejaškom savezu Rusije.
Boris Majorov Борис Майоров | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 11. februar 1938. | ||
Mesto rođenja | Moskva, SSSR | ||
Državljanstvo | SSSR→ Rusija | ||
Visina | 176 cm | ||
Masa | 69 kg | ||
Igračke informacije | |||
Pozicija | levo krilo | ||
Hvata/Puca | sa desne strane | ||
Reprezentacija | Sovjetski Savez | ||
Pro karijera | 1956−1969. | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | ||
1956−1969. | HK Spartak Moskva | ||
Nagrade i medalje
|
Njegov brat blizanac Jevgenij Majorov takođe je bio proslavljeni sovjetski hokejaš i višestruki olimpijski i svetski prvak. Godine 1961. diplomirao je na Moskovskom državnom tehničkom univerzitetu.
Biografija
urediCelokupnu igračku karijeru koja je trajala 13 sezona (1956−1969) proveo je u redovima moskovskog Spartaka sa kojim je osvojio i tri titule nacionalnog prvaka. Za Spartak, u kom je nekoliko sezona imao ulogu kapitena ekipe, odigrao je preko 400 utakmica u nacionalnom prvenstvu i postigao 255 golova. U Spartaku je Majorov igrao u liniji zajedno sa bratom blizancem Jevgenijem i sa Vjačeslavom Staršinovim, i ta trojka se smatrala jednom od najačih napadačkih linija svetskog hokeja šezdesetih godina prošlog veka.[1]
Godine 1961. odigrao je i dve utakmice za fudbalsku ekipu Spartaka u prvenstvu Sovjetskog Saveza − 19. i 23. aprila 1961. protiv ekipa Pahtakor i Kairat.
Kao standardni član seniorske reprezentacije Sovjetskog Saveza igrao je na dva olimpijska turnira − ZOI 1964. u Inzbruku i četiri godine kasnije u Grenoblu − i u oba navrata osvajao je zlatnu olimpijsku medalju. Sa reprezentacijom je osvojio i 7 medalja na svetskim prvenstvima, od čega pet zlatnih. Na svetskim pr venstvima i olimpijskim igrama odigrao je ukupno 50 utakmica i postigao 30 golova.
Po okončanju igračke karijere bavio se trenerskim poslom i radio je kao glavni trener u Spartaku, Jokeritu (titula prvaka Finske u setoni 1991/92), Tapari te u reprezentaciji Sovjetskog Saveza.
Vidi još
urediReference
uredi- ^ „Maйorov Boris Aleksandrovič Legenda hokkeйnogo kluba «SPARTAK» (Moskva)”. spartak-history.ru. Pristupljeno 24. 10. 2017.
Spoljašnje veze
uredi- Boris Majorov na sajtu EliteProspects.com (jezik: engleski)
- Boris Majorov na sajtu Sports-Reference.com (arhivirano)
- Биографија на сајту peoples.ru