Branko Stanković (novinar)

Branko Stanković (Užice, 10. jul 1962) je novinar Radio-televizije Srbije i autor emisije „Kvadratura kruga“.

Branko Stanković
Lični podaci
Puno imeBranko Stanković
Datum rođenja(1962-07-10)10. jul 1962.(61 god.)
Mesto rođenjaUžice, NR Srbija, FNR Jugoslavija

Biografija

uredi

Rođen je 10. jula 1962. godine u Užicu. Tu je završio osnovnu školu i gimnaziju na smeru kultura i informacije. Nastavio je studije na novinarskom smeru, a usavršavao se na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a zatim na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Kao student je bio saradnik Radio Užica i lista Vesti. Kasnije je radio kao dopisnik RTS-a za užički region. Oženjen je novinarkom Slavkom i ima ćerku Ivanu. Od 2009. godine živi i radi u Beogradu.[1][2]

U detinjstvu je trenirao atletiku. Navija za FK Partizan. Voli prirodu i poznaje 42 vrste pečuraka.[3] Hobi mu je slikarstvo.[4]

Akademija filmske umetnosti i nauka je Branku Stankoviću 2012. godine dodelila zvanje akademika filmske umetnosti i nauka.[5]

Dokumentarni filmovi

uredi

Kao scenarista i reditelj napravio je 22 dokumentarna filma.

  • Čekajući pravdu
  • Zlo je bilo jače
  • Gora na kamenu
  • Put ljubavi
  • Katuni na kamenu

Drame

uredi

Autor je drame „Nije nego“ i koautor drame „Bar—Beograd vija Peking“ koje su ekranizovane na Radio-televiziji Srbije.[5]

Knjige

uredi
  • Kvadratura kruga, Beograd, 2011. godine.

Knjiga predstavlja zbirku priča iz emisije Kvadratura kruga i u njoj se nalazi 18 od 1274 priče ispričane kroz 350 emisija. Promocija knjige u Užicu održana je 22. novembra 2011. godine u Narodnoj biblioteci.[6]

Nagrade

uredi

Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada za filmsko i televizijsko stvaralaštvo. Važi za najnagrađivanijeg novinara u RTS-u.

  • „Srebrna maslina“ u kategoriji dokumentarnog filma, za film „Čekajući pravdu“ i specijalno priznanje međunarodnog žirija „Zlatni zapis“, dodeljeno Branku Stankoviću, 3. novembra 2001. godine na Međunarodnom televizijskom Festivalu u Baru.[7][a]
  • Nagrada za novinarsku hrabrost „Milan Pantić“ koju dodeljuju Večernje novosti, dodeljena 11. juna 2009. godine u Narodnoj biblioteci u Jagodini.[8]
  • „Srebrna povelja“ za TV reportažu, za priču o Mostaru, 2010. godine u Somboru.[9]
  • Nagrada „Ivan Marković“ za emisiju Kvadratura kruga o Četvrtoj brigadi Kopnene vojske, dodeljena 23. januara 2012. godine u velikoj sali Doma Vojske Srbije.[10][b]
  • „Vidovdanski vitez“ za kulturu, dodeljena 22. juna 2013. godine u biblioteci „Ljubiša R. Đenić“ u Čajetini.[11]
  • Diploma INTERFERA „Zlatna Nika“ za film „Zlo je bilo jače“, dodeljena 20. oktobra 2013. godine u Apatinu.[12]
  • Nagrada za novinarsku humanost „Đoko Vještica“ koju dodeljuje Udruženje novinara Srbije, dodeljena 25. oktobra 2013. godine u Beogradu.[13]
  • „Zlatna značka“, dodeljena 20. novembra 2013. godine na sceni „Raša PlaovićNarodnog pozorišta u Beogradu.[14][15]
  • Gran pri za najbolji film festivala na Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma „Zlatna buklija“, 2013. godine u Velikoj Plani.[16]
  • Gran pri Festivala „Zlatni pastir“ za film „Gora na kamenu“, 6. avgusta 2015. godine u Kučevu.[17]
  • Diploma za film „Zlo je bilo jače“ na 24. Filmskom festivalu „Zlatni vitez“ 2015. godine u Sevastopolju.[18]
  • „Bronzani vitez“ na Festivalu dokumentarnog filma u Moskvi za film „Put ljubavi“.[19]
  • Nagrada „Laza Kostić” za reportažu „Dubina zločina” koju dodeljuje Udruženje novinara Srbije, dodeljena 22. decembra 2015. godine u Beogradu.[20]
  • Gran pri za režiju filma „Dubina zločina” na 11. Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma „Zlatna buklija”, dodeljena 29. aprila 2016. godine u Velikoj Plani.[21]

Napomene

uredi
  1. ^ Festival je održan od 30. oktobra do 3. novembra 2001. godine.
  2. ^ Emitovana 22. oktobra 2011. godine, na RTS 1.

Reference

uredi
  1. ^ Pres onlajn. „Moje Užice je grad sa dušom”. Arhivirano iz originala 07. 12. 2022. g. Pristupljeno 14. 08. 2015. 
  2. ^ NM libris. „Branko Stanković”. Pristupljeno 17. 08. 2015. [mrtva veza]
  3. ^ Mozzart Sport. „Tiket uz kaficu: Branko Stanković, novinar RTS-a”. Pristupljeno 17. 08. 2015. [mrtva veza]
  4. ^ Portal Montenegrina. „Promocija knjige Kvadratura kruga”. Pristupljeno 16. 08. 2015. 
  5. ^ a b Slobodna Hercegovina. „Krio sam od RTS-a da snimam emisiju o Pribilovcima”. Pristupljeno 17. 08. 2015. 
  6. ^ Glas javnosti. „Branko Stanković: Osećam se kao Šeherezada”. Pristupljeno 17. 08. 2015. 
  7. ^ Užice na Internetu. „Nagrada Branku Stankoviću”. Pristupljeno 16. 08. 2015. 
  8. ^ Večernje novosti. „Priznanje Branku Stankoviću”. Pristupljeno 16. 08. 2015. 
  9. ^ SOinfo.org. „Sanja Blagojević osvojila Gran pri”. Pristupljeno 16. 08. 2015. 
  10. ^ Ministarstvo odbrane Republike Srbije. „Dan Medija centra „Odbrana. Pristupljeno 16. 08. 2015. [mrtva veza]
  11. ^ Zlatibor.tv. „Dodela priznanja Vidovdanski vitez za 2013. godinu”. Pristupljeno 16. 08. 2015. 
  12. ^ Radio Dunav. Zlatna Nika“ novinarki RTS-a”. Pristupljeno 16. 08. 2015. 
  13. ^ Udruženje novinara Srbije. Đoko Vještica“ Tamari Grujić i Branku Stankoviću”. Pristupljeno 17. 08. 2015. 
  14. ^ Srpska dijaspora - Internet novine serbske. „Zlatna značka”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 16. 08. 2015. 
  15. ^ Radio NB. Zlatna značka“ Kulturno-prosvetne zajednice Srbije”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 16. 08. 2015. 
  16. ^ IN4S portal. „Autorsko veče Branka Stankovića u Sutomoru”. Pristupljeno 16. 08. 2015. 
  17. ^ Radio Požarevac. Zlatni pastir“ otišao u prave ruke”. Pristupljeno 16. 08. 2015. [mrtva veza]
  18. ^ Politika. „Filmu „Restart“ dodeljen Bronzani vitez u Rusiji”. Pristupljeno 14. 08. 2015. 
  19. ^ Investitor Info. „Bronzani vitez za Branka Stankovića”. Arhivirano iz originala 10. 03. 2016. g. Pristupljeno 16. 08. 2015. 
  20. ^ „Uručene Godišnje nagrade UNS-a”. Udruženje novinara Srbije. Pristupljeno 29. 1. 2020. 
  21. ^ „Festivalske nagrade za novinare RTS-a”. RTS. Pristupljeno 29. 1. 2020. 

Spoljašnje veze

uredi