Брашњача

Brašnjača
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Gljive
Divizija:	Gljive stapčarke
Klasa:	Agaricomycetes
Potklasa:	Hymenomycetes
Red:	Agaricales
Porodica:	Entolomataceae
Rod:	Brašnjača
Vrsta:	C. prunulus
Binomno ime
	Clitopilus prunulus; (Scop. ex Fr.) P. Kumm.
Sinonimi
	Spisak Agaricus prunulus Scop., 1772; ; Agaricus orcella Bull., 1793; ; Paxillopsis prunulus (Scop.) J.E.Lange; ; Pleuropus prunulus (Scop.) Murrill;

Brašnjača (lat. Clitopilus prunulus) ili pečurka od slatkog hleba^[1] je jestiva gljiva koja raste pored hrastova i bukava, većinom u travi, u skupinama 2-7 primjeraka. Rasprostranjena je širom naše zemlje, no nije toliko česta. Javlja se i u submediteranskim, ali ne i u eumediteranskim krajevima.

Taksonomija

Tirolski prirodnjak Đovani Antonio Skopoli opisao je brašnjaču kao Agaricus prunulus 1772. godine.^[2] Francuski mikolog Pjer Bulijar ju je 1793. nazvao Agaricus orcella. Nemački botaničar Pol Kumer je podigao rod Clitopilus i 1871. dao brašnjači njeno sadašnje ime.^[3] C. prunulus je tipska vrsta roda čije su granice više puta redefinisane.^[4]

Populacije iz Junana i Tajvana za koje se ranije smatralo da su u skladu sa C. prunulus opisane su kao posebna vrsta - Clitopilus amygdaliformis - 2007. godine.^[5]

Njena uobičajena imena - brašnjača i pečurka od slatkog hleba - potiču iz njenog karakterističnog mirisa.

Klobuk

3,5–15 cm, u mladosti pravilno kružan i niže ispupčen, kasnije plitko tanjurast ili dublje ljevkast, nadolje zaobljenog i podvrnutog, debljeg ruba, sve nepravilnije vijugav, valovit, užlijebljen i krilno uvijen. Kožica mu je blago pustenasta, gotovo brašnasta, i zato bez sjaja.teško se guli. Pretežno bijela, no sa sivkastim ili olovnim zamagljenjima, koja kad se protaru mogu pokazati nježno smeđkastu osnovu;ponekad je na tejemenu i bez trenja malo smećkast, u suštini sve je svijetlo da izgleda kao bijelo.

Listići

Manje više nisko silazni, ne izrazito gusti,3–6 mm široki, cijele oštrice, s mnogo lamellula i često račvasti;dosta dugo sivkasto, odnosno vodenasto bijeli, zatim s malo krem daška prije nego što će postati sve jačemesnatoružičasti.

Otisak spora

Otisak spora je zagasito, gotovo riđe ružičasta, ako je u dovoljno dubokom sloju.

Stručak

3-7~0,6-2,3 cm, pod listićima proširen, nadolje uži ili valjkast, ponekad u dnu opet malo zadebljan i sitno pamučasto obrastao;često ekscentričan i vijugav, u donjem dijelu užlijebljen, pa često pri površini i provodnjen, tako da se čini mramornim. Sve do u starost pun, na prijelomu ne ostavlja stršeća vlakna.

Meso

Meko i nježno, premda ponešto elastično, tanko, snježno bijelo. Miriše izrazito i potpuno na brašno, premda se nekima čini više na tijesto. Ukus blag, na brašno.

Mikroskopija

Spore hyaline, samo kao aureola izvan stijenke ružičaste, izduženo elipsoidne i gotovo fusiformne, s jedne strane šire. Iako se u literaturi navodu da imaju 6 uzdužnih rebara, na Jadranu su bile pronađene neke sa samo 2-4 rebra.

Doba

VI-XI, na Jadranu i XII mj.

Jestivost

Vrhunski je delikates, ukusna je na spremljena na razne načine i za mnoge je najukusnija od svih. Treba ih sakupljati u četinarskim šumama. Nije za kiseljenje.

Slične vrste

Slična je vrsti otrovna bijelica Clitocybe rivulosa. Najuočljivija razlika je njena boja. Brašnjača ima ružičaste spore, dok spore kod otrovne bijelice su bele, škrge se lakše odvajaju, i brašnjača miriše na sirovo pecivo. Brašnjača je vrsta iz šuma, dok je budaletina vrsta sa travnjaka.^[6]

Otrovna Clitocybe rivulosa ima sličnu boju kapice, ali bele spore i većina bez mirisa.^[7]

Reference

^ „Clitopilus prunulus (MushroomExpert.Com)”. Pristupljeno 2009-01-20.
^ Scopoli, Giovanni Antonio (1772). Flora Carniolica. 2 (Edn 2 izd.). Impensis Ioannis Pauli Krauss, bibliopolae vindobonensis. str. 437. Arhivirano iz originala 08. 11. 2017. g. Pristupljeno 19. 05. 2022.
^ Kummer, Paul (1871). Der Führer in die Pilzkunde (na jeziku: nemački) (1 izd.). Zerbst, Germany: Luppe. str. 97.
^ Kluting, Kerri L.; Bergemann, Sarah E.; Baroni, Timothy J. (2014). „Toward a stable classification of genera within the Entolomataceae: A phylogenetic re-evaluation of the Rhodocybe-Clitopilus clade”. Mycologia. 106 (6): 1127—1142. PMID 24987124. S2CID 40696041. doi:10.3852/13-270.
^ Zhu L. Yang (2007). „Clitopilus amygdaliformis, a new species from tropical China” (PDF). Mycotaxon. 100: 241—246.
^ Wright, John (2007). River Cottage Handbook No.1 Mushrooms. London: Bloomsbury Publishing PLC. ISBN 978-0-7475-8932-7.
^ Davis, R. Michael; Sommer, Robert; Menge, John A. (2012). Field Guide to Mushrooms of Western North America. Berkeley: University of California Press. str. 156. ISBN 978-0-520-95360-4. OCLC 797915861.

Literatura

Ključ za gljive;ITRO "Naprijed"Ivan Foč;Zagreb 1986.

Spoljašnje veze

[urlClitopilus_prunulus_(MushroomExpert.Com)-1] „Clitopilus prunulus (MushroomExpert.Com)”. Pristupljeno 2009-01-20.

[2] Scopoli, Giovanni Antonio (1772). Flora Carniolica. 2 (Edn 2 izd.). Impensis Ioannis Pauli Krauss, bibliopolae vindobonensis. str. 437. Arhivirano iz originala 08. 11. 2017. g. Pristupljeno 19. 05. 2022.

[Kummer1871-3] Kummer, Paul (1871). Der Führer in die Pilzkunde (na jeziku: nemački) (1 izd.). Zerbst, Germany: Luppe. str. 97.

[kluting14-4] Kluting, Kerri L.; Bergemann, Sarah E.; Baroni, Timothy J. (2014). „Toward a stable classification of genera within the Entolomataceae: A phylogenetic re-evaluation of the Rhodocybe-Clitopilus clade”. Mycologia. 106 (6): 1127—1142. PMID 24987124. S2CID 40696041. doi:10.3852/13-270.

[yang07-5] Zhu L. Yang (2007). „Clitopilus amygdaliformis, a new species from tropical China” (PDF). Mycotaxon. 100: 241—246.

[6] Wright, John (2007). River Cottage Handbook No.1 Mushrooms. London: Bloomsbury Publishing PLC. ISBN 978-0-7475-8932-7.

[:0-7] Davis, R. Michael; Sommer, Robert; Menge, John A. (2012). Field Guide to Mushrooms of Western North America. Berkeley: University of California Press. str. 156. ISBN 978-0-520-95360-4. OCLC 797915861.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]