Braća Tucović su trojica sinova sveštenika Jevrema i Jefimije Tucović iz zlatiborskog sela Gostilje, kod Čajetine:

Vladimir Tucović
Dimitrije Tucović
Stevan Tucović

Vladimir Tucović uredi

Rođen je 1874. godine. Bio je potpukovnik Vojske Kraljevine Srbije i učesnik Balkanskih i Prvog svetskog rata. Bio je blizak sa pukovnikom Dragutinom Dimitrijevićem Apisom i član organizacije „Ujedinjenje ili smrt”, zbog čega je bio uhapšen 1916. godine i osuđen na Solunskom procesu. Nakon završetka rata bio je pomilovan i tada je napustio vojnu službu i bavio se trgovinom. Bio je blizak sa sovjetskim obaveštajcem Mustafom Golubićem. Nakon završetka Drugog svetskog rata, 1945. je bio većnik AVNOJ-a. Umro je 1947. godine u Beogradu. Za svoje ratne zasluge nagrađen je sa dva Ordena Karađorđeve zvezde.[1]

Dimitrije Tucović uredi

Rođen je 1881. godine. Još kao srednjoškolac zainteresovao se za socijalističke ideje. Godine 1903. bio je jedan od osnivača Srpske socijaldemokratske stranke, a bio je i urednik „Radničkih novina”. Završio je prava na Beogradskom univerzitetu i od 1908. godine se posvetio profesionalnom političkom radu kao sekretar Srpske socijaldemokratske partije. Kao rezervni poručnik učestvovao je u Balkanskim ratovima iako se protivio teritorijalnom širenju Srbije i oslobođenje Kosova je smatrao imperijalnim osvajanjem. Godine 1914. izdao je knjigu „Srbija i Arbanija”. Kada je izbio Prvi svetski rat, iako je njegova partija bila jedina stranka u Evropi čiji su poslanici glasali protiv ratnih kredita, Dimitrije se odazvao mobilizaciji. Poginuo je u Kolubarskoj bitci, novembra 1914. godine u blizini Lajkovca, na Vrače brdu.[1]

Stevan Tucović uredi

Rođen je 1882. godine. Bio je oficir Vojske Kraljevine Srbije i učesnik Balkanskih i Prvog svetskog rata. Nakon rata je imao čin potpukovnika Jugoslovenske vojske i službovao je u Baošićima, u Boki kotorskoj. Umro je 1933. godine u Beogradu. Za svoje ratne zasluge nagrađen je sa dva Ordena Karađorđeve zvezde.[2]

Tokom Prvog svetskog rata, od 1915. do 1918. godine je vodio Ratni dnevnik, koji je posvetio prerano preminuloj supruzi Miri i poginulom bratu Dimitriju.[3]

Reference uredi