Vazduhoplovnomedicinski institut
Vazduhoplovnomedicinski institut (VMI) je specijalizovana zdravstvena, obrazovna i naučna institucija Vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane Vojske Srbije, odgovorna za razvoj vazduhoplovne medicine u svim njenim vidovima, školovanje kadrova u oblasti vazduhoplovne medicine, zdravstvenu selekciju civilnih i vojnih latača i padobranaca i organizaciju i sprovođenje specifičnih mera preventivnomedicinske zaštite u jedinicama Vazduhoplovstva Vojske Srbije (a do njenog raspada i Jugoslavije). Po svojim stručnim mogućnostima, dijagnostičkoj opremi i smeštajnim kapacitetima, VMI se svrstava među najrazvijenije ustanove tog tipa u svetu .[1]
Naziv | |
---|---|
Osnovan | |
Zemlja | |
Upravnik | |
Sedište | |
Adresa | |
Napomena |
Uslovi za nastanak VMI uredi
Od novembra 1944. do marta 1945. formira se Jugoslovensko ratno vazduhoplovstvo (JRV) sa dve divizije koje su u svom sastavu imale po tri puka. Njihovo formiranje prati i razvoj sanitetske službe JRV, koje se u početku razvija po uzoru na rusko vazduhoplovstvo, na šta je uticao značajan doprinos Rusije u početnom periodu njegovog nastanka i razvoja.
Pri komandi Ratnog vazduhoplovstva s proleća 1945. formira se prva sanitetska služba JRV koja između ostalog ima i zadatak da obavlja izbor kandidata za letačku obuku ali i da vrši zdravstveni nadzor nad obučenim letačima i daje mišljenje o njihovoj zdravstvenoj sposobnosti za letenje.
Za potrebe letačkih jedinica na aerodromima JRV formraju se prve letačke ambulante, čiji je osnovni zadatak bio obezbeđenje letenja i lečenje obolelih pilota i ostalog osoblja, pa su one za tu namenu u svom sastavu imale i stacionar sa po 30 ležaja. Osoblje ovih ambulanti bilo je nedovoljno obučeno iz oblasti Vazduhoplovne medicine, te se njihov rad uglavnom svodio na dežurstvo u vreme letenja i pružanje prve pomoći u slučaju udesa vazduhoplova.
Novembra meseca 1945. sa radom počinje i prva komisija za letače (LLK koja kasnije prerasta u VLKL), sa pravom samostalnog odlučivanja i donošenja odluka o zdravstvenoj sposobnosti letača za obavljanje letačke profesije. Prvi predsednik komisije bio je pukovnik dr Viktor Đakov, a komisija je radila u Zemunu u zgradi Komande JRV. U svom sastavu ova komisija imala je lekare sledećih specijalnosti;
- hirurga,
- internistu,
- neuropsihijatra i psihometristu,
- otorinolaringologa,
- oftalmologa.
Za potrebe letačkih jedinica na aerodromima JRV formirane su prve letačke ambulante, čiji je osnovni zadatak bio obezbeđenje letenja i lečenje obolelih pilota i ostalog letačkog i neletačkog osoblja. Za tu namenu novoformirane aerodromske ambulante u svom sastavu imale su i stacionar sa po 30 ležaja. Osoblje ovih ambulanti bilo je nedovoljno obučeno iz oblasti Vazduhoplovne medicine, te se njihov rad uglavnom svodio na dežurstvo u vreme letenja i pružanje prve pomoći u slučaju udesa vazduhoplova.
Nedovoljan broj i niska stručnost obučenih lekara za rad u oblasti Vazduhoplovne medicine, kao i sve veća potreba za kvalitetnijom selekcijom letača zahtevala je osnivanje jedne specijalizovane ustanove, po ugledu na ustanove toga tipa koje su već postojale u vazduhoplovstvima mnogih zemalja sveta. Tako je u JRV nastala ideja za osnivanjem Vazduhoplovnomedicinskog insituta.
Prvi koraci uredi
Vazduhoplovnomedicinskog instituta (VMI) je osnovan 11. novembar 1945. u Zemunu u ulici Sonje Marinković br. 4. Za prvog načelnika VMI postavljen je kapetan dr Branislav Ostojić.
Vazduhoplovno medicinski institut je u početku bio mala specijalizovana bolnica namenjena obolelim i povređenim pilotima, koja 1946. godine počinje sa selekcijom letača. U početku svog rada institut je više ličio na bolnicu, koja je u svom sastavu imala;
- hirurško,
- interno,
- neurološko
- očno i ušno odeljenje,
- kabinete za rendgenologiju i
- kliničku laboratoriju.
U dve operacione sale, koje su bile u sastavu VMI rađene su operacije iz oblasti hirururgije, otorinolaringfologije i oftalmologije, a institut je raspolagao sa 36 postelja.
Razvoj u naučno-nastavnoj oblasti uredi
Nagli razvoj vazduhoplovstva uslovio je da 1947. Institut dobije i oblik naučne ustanove jer započinje sa istraživanjima iz oblasti vazduhoplovne medicine. Ukidaju se bolnička odeljenja i formiraju kabineti i osniva se prva psihofiziološka laboratorija sa kabinetom za elektroencefalografiju.
U institutu se obrazuje i prva biblioteka koja je stalno obogaćivana novom literaturom iz oblasti vazduhoplovne medicine,. VMI 1948. pokreće i časopis Glasnik vazduhoplovne medicine, koji izlazi sve do 1952. kada se zbog nedostataka novca prestaje njegovo dalje objavnjivanje.
U 1949. VMI formira prvu laboratoriju za aviofiziologiju radi ispitivanja uticaja visine i laboratoriju za aviohigijenu koja se bavi problematikom ishrane letača, zaštitne letačke opreme i štetnim faktorima letenja.
Godine 1949. u Vazduhoplovno medicinskom institutu u Zemunu organizuju se prvi kursevi za obuku lekara iz oblasti Vazduhoplovne medicine i psihologije, a trupne jedinice JRV se popunjavuju školovanim lekarima i medicinskim tehničarima.
Tokom 1954. institut započinje i sa prvom obukom letača iz vazduhoplovne medicine i psihologije i fiziološkom trenažom koja se sastojala iz teoretske nastave i praktičnog dela koji je sprovođen u barokomori, na izbacivom sedištu, a kasnije i na centrifugi i uređaju za demonstraciju ilizija u toku leta. Te godine kupljena je i prva klima barokomora i trenažer sa izbacivim sedištem.
Do 1955. osoblje (VMI) se usavršavalo u evropskim zemljama i Sjedinjenim Američkim Državama, a nešto kasnije i u Sovjetskom Savezu. Iste godine počinje i primena savremene fiziološke trenaže za letače, na osnovu iskustava stečenih u SAD i SSSR., a formira se i prva farma sa eksperimentalnim životinjama namenjena fundamentalnim istraživanjima.
Jedan broj lekara paralelno sa stručnim usavršavanjem u ublasti Vazduhoplovne medicine, završava pilotsku i padobransku obukeu i dobija zvanje pilota (dr. J. Zupanc, dr M. Janjušević, dr Šundrić ....) i zvanje padobranca (dr M. Petrović-Bomba, dr Milorad Dimić, dr M. Đorđević, dr Slobodan Andrejić, .....), što je doprinelo njihovom kvalitetnijem radu u oblasti Vazduhoplovne medicine.
Oprema uredi
Sledi nabavka za ono vreme savremene oprema;
- 1964. opreme za merenje radarskog zračenja,
- 1967. uređaja za registrovanje centralne i periferne reografije,
- 1971. uređaja za kontinuirano regiostrovanje EKG u toku letenja i padobranskih skokova,
- 1975, laboratorije za anlizu ljudskog glasa i govora,
- 1978. dvokrake centrifuge,
- 1985. uređaja za demonstraciju prostorne dezorijentacije,
- 1997. hiperbarična komora
Od 1964. VMI pored praćenja zdravstvenog stanja letača preuzima i kontrolu i praćenje zdravstvenog stanja ljudstva izloženog radarskom zračenju.
Godine 1988. VMI se seli u Batajnicu u novi objekat u okviru Vojne bolnice "Batajnica". Smeštajem, opremom i stručnim mogućnostima ubraja se među najrazvijenije ustanove u svetu, koje se u to vreme bave vazduhoplovnom medicinom.
VMI - nastavna baza VMA uredi
U okviru Vojnomedicinske akademije, 1981. sa ustanovljenjem specijalizacije Vazduhoplovne medicine (zvanično priznate specijalizacije od strane Ministarstva zdravlja u trajanju od tri godine), VMI postaje i nastavna baza Vojnomedicinske akademije za realizaciju školovanja svih profila lekara u oblasti Vazduhoplovne medicine.
Zahvaljujući nastavničkom kadru VMI 24. oktobra 1983. JAT i Ratno vazduhoplovstvo i PVO Jugoslavije dobili su prvu generaciju diplomiranih specijalista Vazduhoplovne medicine, koju su činili vojni i civilni lekari iz:
- Srbije
- dr Milorad Dimić, RV i PVO aerodrom Niš,
- dr Pavle Ostojić, VMI Zemun,
- dr Miodrag Janjušević, VMI Zemun,
- † dr Vukašin Gojković, VMI Zemun,
- dr Ljiljana Stijović, Dispanzer JAT-a Beograd
- Hrvatske
- dr Vladimir Pletikapić, RV i PVO aerodrom Zagreb,
- dr Zoran Lolić, RV i PVO VVA aerodrom Zadar,
- Bosne i Hercegovina
- dr Nikola Bjegović, RV i PVO aerodrom Bihać,
- dr Fejsal Borić, RV i PVO aerodrom Mostar,
- Makedonije
- dr Boris Arsov, RV i PVO aerodrom Petrovac (Skoplje),
Reorganizacije VMI uredi
U toku NATO agresije na Saveznu Republiku Jugoslaviju 1999. u više navrata bombardovan je aerodrom Batajnica. U jednom od tih bombardovanja oštećena je i zgrada VMI, što je zahtevalo izmeštanje instituta u nove prostore.
VMI je jednim delom ostao na aerodromu Batajnica a većim delom je izmešta u prostor VMA, kada je došlo i do njegove reorganizacije, i promene naziva u Institut za vazduhoplovnu medicinu (IVM) VMA. .[2] Tada je integrisan u sastav Sektora za preventivnu medinu Vojnomedicinske akademije [3]
Institut je 15. februara 2010. ponovo reorganizovan i ponovo vraćen u sastav Vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane Vojske Srbije, pod starim nazivom - Vazduhoplovnomedicinski institut.
Od 18. juna 2007. godine VMI je odlukom Direktorata civilnog vazduhoplovstva, Aero Medical Center broj 001, jedina medicinska institucija u Srbiji koja ima ovlašćenje za izdavanje uverenja nakon obavljenih lekarskih pregleda ovlašćenog vazduhoplovnog osoblja po S-JAR-FCL-3-licineci (engl. Joint Aviation Requirements-Flight Crew Licencing).[4]
Načelnici VMI uredi
U dugogodišnjoj istoriji VMI na njegovom čelu su bili brojni eminentni stručnjaci, profesori i doktori medicinskih nauka, magistri i vrhunski specijalisti u oblasti vazduhoplovne mediicine;
- dr Branislav Ostojić
- dr Viktor Đakov
- dr Alfred Najfeld
- dr Radomir Rajšić
- dr Mladen Ivšić
- dr Marko Janjić
- dr Stanko Plevnik
- dr Antun Rišavi
- dr Stjepan Janeš
- dr Aldeksandar Radović
- dr Vojislav Bogdanović
- dr Miodrag Janjušević
- dr Milorad Damnjanović
- dr Slobodan Rudnjanin
- dr Mile Preboč
- dr Miroslav Pavlović
Uloga i zadaci uredi
Uloga uredi
- Selekcija letača, fiziološka trenaža letača
- Periodični (redovni i vanredni) pregledi/ocenjivanje vojnih i civilnih letača, padobranaca i kontrolora letenja
- Nastava iz oblasti vazduhoplovne medicine (teorijska i praktična), naučnoistraživački rad
- Razvoj i periodični (redovni i vanredni) pregledi zaštitne opreme i sredstava za letače
- Koordinacija i razvoj vazduhoplovnomedicinskih pravilnika
- Unapređenje letačke bezbednosti, preko ispitivanja vazduhoplovnih udesa i predlaganja zaštitnih mera
- Vazduhoplovnomedicinska podrška stranih armija
- Stalna medicinska spremnost za transformaciju, ratnu medicinsku ustanovu u slučaju rata.[5]
Zadaci uredi
- Selekcija i redovni i vanredni pregledi za vojne pilote sa donošenjem ocene po kriterijumima I, II i III
- Selekcija i redovni i vanredni pregledi civilnih letača sa donošenjem ocene po kriterijumima I, II, JAA (engl. Joint Aviation Authorities) i FAA (engl. Federal Aviation Administration - USA) za letačku dozvolu
- Konsultativni i konzilijarni specijalistički pregledi vazduhoplovnog i nevazduhoplopvnog osoblja
- Sistematski pregledi i ocena zdravstvene sposobnosti za rad
- Terapija kiseonikom pod pritiskom u hiperbaričnoj komori
- Vazduhoplovno-fiziološke usluge
- Funkcionalna ispitivanja u uslovima letenja
- Fiziološka trenaža (teorijska i praktična nastava)
- Ispitivanje zaštitne letačke opreme
- Specijalizacija i kursevi iz vazduhoplovne medicine
- Konsalting iz oblasti vazduhoplovne medicine
Galerija uredi
-
Dekompresija u hipobaričnoj komori VMI
-
Pilotska centrifuga u VMI, (kombinovana gravitaciono-visinska laboratorija)
-
Fiziološka trenaža u barokomori VMI
-
Laureati VMI - akad. prof. dr R. Debijađi, prof. dr A. Radović, prof. dr S. Dželajlija, prof. dr J. Davidović
-
Prva generacija spec. Vazd. medicine sa, članovima ispitne komisije
-
40. godišnjica VMI (jubilarna koverta)
-
Kongres Vazd. med. u Jugoslaviji (jubilarna dopisnica)
Vidi još uredi
Izvori uredi
- ^ Vazduhoplovnomedicinski institut (VMI) na sajtu; Vojske Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. oktobar 2011)
- ^ „Institut za vazduhoplovnu medicinu (IVM) VMA”. Arhivirano iz originala 24. 04. 2009. g. Pristupljeno 24. 04. 2009.
- ^ „Sektor za preventivnu medinu Vojnomedicinske akademije”. Arhivirano iz originala 14. 11. 2011. g. Pristupljeno 14. 11. 2011.
- ^ Vazduhoplovnomedicinski institut (VMI), na sajtu Vojske Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. oktobar 2011)
- ^ „Institut za vazduhoplovnu medicinu VMA Beograd”. Arhivirano iz originala 24. 04. 2009. g. Pristupljeno 24. 04. 2009.
Bibliografija uredi
- Slobodan Rudnjanin, VMA, Institut za vazduhoplovnu medicinu, Beograd, Vojnosanitetski pregled vol.64 br.12
- Rudnjanin S, Debijađi R. Vazduhoplovna medicina u Jugoslaviji posle Drugog svetskog rata. Vojnosanitetski pregled 2003; 60 (4) :501-508.
- Dr S. Dželajlija, Razvoj sanitetske službe RV i PVO u posleratnom periodu, 6. Simpozijum Vazduhoplovne med., Zemun,1985.
- Jovan M. Davidović Kakao je čovek poleteo (istine i bajke o letenju). Izdavač autor, Beograd, 2008.