Varadinski pašaluk
Турски пашалук
Varadinski pašaluk (osm. tur. ایالت وارد / Eyālet-i Vārad) je bio pašaluk Osmanskog carstva, između 1660. i 1692. godine. Zauzimao je pogranične oblasti između današnje Rumunije i Mađarske, a upravno sedište mu je bio Veliki Varadin (mađ. Nagyvárad, rum. Oradea). Pašaluk je uspostavljen 1660. godine, nakon što je Osmansko carstvo zauzelo Veliki Varadin i okolne teritorije (), koje su do tada bile pod upravom Kneževine Transilvanije. U sastav novog pašaluka uključeni su i pojedini delovi temišvarskog i jegarskog pašaluka. Nakon habzburškog osvajanja Velikog Varadina (1692) pašaluk je prestao da postoji. Na području ovog pašaluka živeli su Rumuni, Mađari i Srbi.[1]
Velikovaradinski pašaluk Eyālet-i Vārad | |
---|---|
1660.—1692. | |
Velikovaradinski pašaluk 1683. godine | |
Glavni grad | Veliki Varadin |
Regija | Srednja Evropa |
Zemlja | Osmansko carstvo |
Događaji | |
Status | Bivša pokrajina |
Vladavina | |
• Oblik | Pašaluk |
Istorija | |
• Uspostavljeno | 1660. |
• Ukinuto | 1692. |
Vidi još
urediReference
urediLiteratura
uredi- Đere, Zoltan (2002). „Od Mohačke bitke do smrti cara Jozefa II”. Istorija Mađara. Beograd: Clio. str. 184—380.
- Ivić, Aleksa (1929). Istorija Srba u Vojvodini od najstarijih vremena do osnivanja potisko-pomoriške granice (1703). Novi Sad: Matica srpska.
- Samardžić, Radovan (1993). „Srpski narod pod turskom vlašću”. Istorija srpskog naroda. 3 (1). Beograd: Srpska književna zadruga. str. 5—114.
- Tričković, Radmila (1988). „Mitropolit Longin Branković: Priča Đorđa Brankovića”. Istorijski časopis. 34 (1987): 139—166.