Vasilije Lazić
Vasilije Lazić (selo Susek, 1798 — Beograd 1876) bio je srpski književnik i pravnik. Bio je profesor učiteljske škole u Somboru, kao i jedan od tri najveća protivnika Vukove jezičke reforme.
Obrazovanje i karijera uredi
Vasilije je rođen na Novu godinu 1798. godine u Suseku u Sremu od oca Đorđa i majke Vasilije.[1] Osnovnu školu završio je u Suseku, a Gimnaziju i Bogosloviju u Sremskim Karlovcima. Kako mu je otac bio sveštenik očekivao je da nasledi oca u svešteničkom pozivu, ali je ipak promenio svoju odluku i otišao u Peštu da studira pravo. U Pešti je završio pravo i 1823. položio advokatski ispit. Posle toga radio je kao advokat, bio je pravni zastupnik fruškogorskih manastira, a kao profesor predavao je u učiteljskoj školi u Somboru gde je i živeo.[1] Mitropolit Petar Jovanović ga je dva puta pozivao da pređe u Srbiju, ali pozivu se odazvao tek kada je došao u sukob sa nekim članovima somborske uprave. U Beogradu je jedno vreme bio sekretar u Državnom savetu, a onda je postao sekretar beogradske konzistorije i na tom položaju je ostao do smrti. Pored toga cenzurisao je knjige i novine.
Srpsko pitanje u Ugarskoj zastupao je Vasilije Lazić 1848. godine u beogradskim Srpskim novinama. Kasnije je sve te članke i dopise posebno štampao u knjizi Despotstvo srpsko, sloboda srpska.[1]
Bio je redovni je član Društva srpske slovesnosti od 1844, a počasni član Srpskog učenog društva od 1864.[1]
Protivnik Vukove reforme uredi
Vuk Karadžić je imao tri velika protivnika u svojoj nameri da reformiše srpski jezik, to su bili Jovan Hadžić (Miloš Svetić), Jovan Stejić i sam Vasilije Lazić. Međutim, jedna od glavnih razlika između njih trojice bilo je to što su Vasilije i Vuk privatno bili prijatelji i Vasilije je uvek lepo i sa poštovanjem govorio o Vuku. Njih dvojica su često kao prijatelji raspravljali o jezičnim pitanjima u Lazićevoj kući.[1]
Vasilije je jednom prilikom rekao o Vuku: Ugrabi Vuk omladinu i sa njom pobedi. Neka mu je sa srećom![1]
Pisao je u nekoliko listova članke protiv Vukovog prevoda Novog zaveta. Đura Daničić mu je 1848. dva puta odgovorio svojim člancima.[1] U Srpskim novinama pisao je 1848. i dopise o Vojvodini Srpskoj i drugim srpskim nacionalnim pitanjima.
Vidi još uredi
Reference uredi
Literatura uredi
- Znameniti Srbi XIX veka III tom, ur. profesor A. Gavrilović, Zagreb 1904.
- V. Aleksijević: Savremenici i poslednici Dositeja Obradovića i Vuka Stef. Karadžića: bio-bibliografska građa. Rukopis se čuva u Odeljenju posebnih fondova Narodne biblioteke u Beogradu. Ρ 425/5 (Β. Aleksijević).